RAINS, Claude

RAINS, Claude, am. filmski i kazališni glumac engl. podrijetla (London, 10. XI 1889 — Laconia, New Hampshire, 30. V 1967). Sin film. glumca, redatelja i producenta, već sa 11 godina nastupa na londonskim pozornicama. Nakon I svj. rata (služio je kao kapetan na franc. fronti) studira glumu na Central School of Music and Drama u Londonu. Na svom drugom putovanju u SAD 1926. ostaje ondje (1938. uzima i am. državljanstvo); do 1932. vodeći je glumac Theatre Guilda. Na filmu debitira tek u zreloj dobi — kao učenjak koji postaje žrtva vlastitog pronalaska u Nevidljivom čovjeku (1933) J. Whalea, prisutan — zbog karaktera uloge — gotovo isključivo glasom. Veliki uspjesi iz 1934 — Zločin bez strasti B. Hechta i Ch. MacArthura, kao advokat koji slučajno ubije ljubavnicu, i Čovjek koji je ponovno zatražio svoju glavu E. Ludwiga, kao žrtva ljubavi i podvala koja priprema okrutnu osvetu — omogućuju mu angažman u kompaniji Warner Bros 1936 (od 1945. radi za razne tvrtke). Zahvaljujući otmjenom držanju, manirama i posprdno-ciničnom odnosu prema životu ubrzo stječe ugled »prvoga otmjenog 'zloćka' Hollywooda«; svojevrstan zaštitni znak bilo mu je podizanje obrve kojim je izražavao prezir i skepsu. Sonoran glas i pravilan oxfordski naglasak pribavili su mu i »aureolu« svojevrsnoga skeptičnog romantizma kojim je uspješno komunicirao s partnericama, ali i uvjerljivo glumio u pov. i kostimiranim filmovima (npr. kao Ivan Bez Zemlje u Robinu Hoodu, 1938, M. Curtiza i W. Keighleyja). Vrhunac takvoga glum. imagea dosegao je kao cinični vichijevski policajac u Casablanki (1942, nominacija za Oscara za sporednu ulogu) M. Curtiza. Ostale 3 nominacije ostvario je kao pokvareni senator u filmu Gospodin Smith ide u Washington (F. Capra, 1939), kao suprug čija žena (B. Davis) ne vjeruje u njegovu ljubav u Gospodinu Skeffingtonu (V. Sherman, 1944) i kao zaljubljeni nacistički emigrant koji zbog te ljubavi i strada u filmu Ozloglašena (A. Hitchcock, 1946); na nominaciju za naslovnu ulogu u Cezaru i Keopatri (1945) G. Pascala pokušao je utjecati osobno G. B. Shaw. Od poč. 50-ih godina prorjeđuje film. nastupe i ponovno se vraća kazalištu. Glumio je u 56 filmova (povremeno i u Vel. Britaniji).

Ostali važniji filmovi: Ruke preko stola (M. Leisen, 1935); Anthony Adverse (M. LeRoy, 1936); Kraljević i prosjak (W. Keighley, 1937); Bijeli stjegovi (E. Goulding, 1938); Četiri kćeri (M. Curtiz, 1938); Kćeri hrabrosti (M. Curtiz, 1939); Juarez (W. Dieterle, 1939); Učinili su me zločincem (B. Berkeley, 1939); Crvenokosa dama (C. Bernhardt, 1940); Opet dolazi gospodin Jordan (A. Hall, 1941); Kings Row (S. Wood, 1942); Mjesečeva mijena (A. Mayo, 1942); Na raskršću (I. Rapper, 1942); Fantom u operi (A. Lubin, 1943); Bijeg iz Gijane (M. Curtiz, 1944); Zabluda (I. Raper, 1946); Strastveni prijatelji/San ljubavnikâ (D. Lean, 1948); Pješčano uže (W. Dieterle, 1949); Gdje živi opasnost (J. Farrow, 1950); Bijeli toranj (T. Tetzlaff, 1950); Vlakovi prolaze (H. French, 1952); Ovo je moja zemlja (H. King, 1959); Izgubljeni svijet (I. Allen, 1960); Lawrence od Arabije (D. Lean, 1962); Najveća priča ikad ispričana (G. Stevens, 1965).