RAGÁLYI, Elemér

traži dalje ...

RAGÁLYI, Elemér, madž. snimatelj (Budimpešta, 18. IV 1939). Nakon mature 1958. ne uspijeva se upisati na Akademiju za kazališnu i filmsku umjetnost, pa kao električar, laborant i asistent snimatelja radi u kinematografiji; na Akademiju se ipak upisao 1963. a diplomirao 1968. Isprva djeluje u Studiju Béla Balázs, gdje i režira kratkometr. filmove. Kao samostalni snimatelj ubrzo se — uz L. Koltaija, J. Kendea i J. Zsombolyaija — svrstava među vodeće u Madžarskoj, koji će dati obilježje fotografiji novoga madž. filma. Često snima pri postojećem svjetlu, u dugim kadrovima i s kamerom u pokretu, što ponekad podsjeća na dokumentaristički stil → direktnog filma. Zamjetni su utjecaji redateljâ R. Leacocka, D. A. Pennebakera i J. Cassavetesa te, posebno, snimatelja R. Coutarda i G. Di Venanza. Prvi mu je značajniji igr. film Tamo gdje se život završava (1969) J. Elek, za koju snima i Možda sutra (1980). Najveći snim. uspjeh ostvaruje u Sokolovima (1970) I. Gaála, a vrlo uspješnu suradnju ostvaruje i s redateljima P. Sándorom (Moja teta i ja, 1971; Nogomet dobrih starih vremena, 1974; Čudna uloga, 1977; Oslobodi nas od zla, 1979; Klaunovi, 1981; Sretni Dániel, 1983; Samo film, 1985; Miss Arizona, 1988) i J. Rózsom (Mladost koja sanjari, 1974; Paukova igra, 1976; Roditelji nedjeljom, 1979; Maskota, 1981; Pusu, mama!, 1986). Radi i u međunar. koprodukcijama (npr. Dugi galop, 1984, P. Gábora /sa SAD/) te na televiziji.

Ostali važniji filmovi: Štafeta (A. Kovács, 1971); Marci kukavica (Gy. Révész, 1973); Ne naginji se kroz prozor (J. Zsombolyai, 1978); Nasljednici (M. Mészáros, 1980); Intimni dnevnik (M. Mészáros, 1982 /film je dovršio i potpisao M. Jancsó jr./); Hannin rat (M. Golan, 1988).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

RAGÁLYI, Elemér. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4298>.