BECKER, Jacques

BECKER, Jacques, franc, redatelj (Pariz, 15. IX 1906 — Pariz, 21. XI 1960). Višegodišnji (1932—39) asistent J. Renoira, u mnogim njegovim remek-djelima (u filmu Toni, 1934, bio je i koscenarist). Zapažen je već svojim prvim cjelovečernjim igr. filmom Posljednji adut (Dernier atout, 1942), krim. pričom s elementima parodije, kojeg je radnja smještena u nekoj izmišljenoj latinskoam. zemlji, i u kojem se nazire Beckerov istančani smisao za realizam detalja. Slijedi Goupi »Crvene ruke« (Goupi-Mains Rouges, 1943), o dvanaest članova seljačke obitelji Goupi, koji se smatra jednom od najuspjelijih studija ruralne Francuske, djelo koje ga uvrštava među najistaknutije franc. sineaste. Nakon II svj. rata, od kritike je najprije s oduševljenjem prihvaćen film Antoine i Antoinette (Antoine et Antoinette, 1946), opis svakodnevice jednoga mladoga bračnog para, pokušaj oživljavanja Clairovih populističkih filmova s poč. 30-ih godina, sniman u stvarnim (pariškim) ambijentima, što je tada bila rijetkost u franc, produkciji. Središnje Beckerovo djelo je Zlatna kaciga (Casque d'or, 1952) u kojoj se sjedinjuju njegove red. vrline: osim već poslovičnog smisla za uvjerljivost cjeline i detalja, tu je i ekonomičnost dijaloga, suptilni intimizam, brižljivost u gradnji gl. (izvanredne kreacije S. Signoret i S. Reggianija) i sporednih likova te ljepota i plastičnost slike; česta tematska okosnica Beckerovih filmova, prijateljstvo, ovdje je smještena u priču (uzetu iz novinske crne kronike) o sukobu dviju bandi pariških »apaša« i o tragičnom skončanju jedne strastvene ljubavi. Film Ne diraj u lovu (Touchez pas au grisbi, 1954) — u kojem se, pored stalnog utjecaja franc, poetskog realizma, zamjećuje i poznavanje am. kriminalističnog filma — snimljen je također na temu u stilu crne kronike; u njemu B. znalački oplemenjuje žanrovski stereotip i snima dojmljivo djelo o prijateljstvu, a u suradnji sa J. Gabinom ponovno pokazuje umijeće sigurnog rada s glumcima. To se odnosi i na Montparnasse 19 (1957), osobni pogled na tragičnu ličnost slikara Modiglianija, u kojem nastupaju G. Philipe i A. Aimée. Umro je prije premijere svoga posljednjeg, po mnogima najuspjelijeg djela Rupa (Le trou, 1959); izlažući do u najsitnije pojedinosti napore petorice zatvorenika da pobjegnu iz zatvora, B. je taj siže uspio prožeti izvanrednom dramatičnošću i još jednom stvoriti snažnu dramu o prijateljstvu. Privržen strogom shvaćanju medija, spreman da stvara na »marginama mode« (F. Truffaut), B. je uspio ostvariti originalan film. opus, koji ga svrstava među najznačajnije franc, poslijeratne redatelje, a u kojem ima tek poneki financijski motiviran ustupak osrednjosti.

I njegov sin Jean Becker je film. redatelj.

Ostali filmovi: Komesar je dobar dječak (Le commissaire est bon enfant, 1935, kratkometražni); Žandar bez milosti (Le gendarme sans pitié, 1935, kratkometražni); Cristobalovo zlato (L'or du Cristobal, 1939, dovršio ga je J. Stelli); Volani (Falbalas, 1945); Sastanak u srpnju (Rendez-vous de juillet, 1949); Édouard i Caroline (Édouard et Caroline, 1951); Ulica Estrapade (Rue de l'Estrapade, 1953); Ali Baba i četrdeset hajduka (Ali Baba et les quarante voleurs, 1954); Avanture Arsène Lupina (Les aventures d'Arsène Lupin, 1956).

LIT.: J. Queval, Jacques Becker, Paris 1962; (bez autora), Žak Bekker, Moskva 1969.