PRESINKRONIZACIJA

PRESINKRONIZACIJA, također predsinkronizacija, postupak snimanja zv. filma u kojem se prije snimi ton, a zatim se prema njemu snima film, slika, ukratko: snimanje slike prema tonu. Primjenjuje se kada je zvukovni izraz filma unaprijed određen zapisom, a svodi se na naknadno sinkrono snimanje ili usklađivanje vizualnog izraza. U vrijeme snimanja film. slike magnetofonska vrpca (s koje se reproducira ton) i film. vrpca za snimanje slike se sinkrono pokreću, što se postiže pilottonskim upravljanjem kamere i magnetofona (→ pilotton). U cilju bržeg postizanja što boljeg sinkroniteta, tj. smanjenja broja ponavljanja snimanja slike (glumci, pjevači, svirači) primjenjuju se »suhe« ton. snimke (bez jeke), u svrhu što bolje čujnosti ritma, kao i karakteristični zvukovi odabrani iz višekanalnoga zvukovnog zapisa. Dodavanje jeke (kao i svih ostalih zvukova) uspješnije se obavlja naknadnim miješanjem zvuka prema snimljenoj film. slici u fazi sinkronizacije — pri ugađanju konačnoga film. izraza. P. se najčešće obavlja po fragmentima odn. kadrovima, etapno snimanima i kasnije u montaži spojenima. Tako je, npr., film Aida (C. Fracassi, 1953) praktično sav presinkroniziran s glumicom S. Loren prema prethodno tonski snimljenoj operi sa sopranisticom R. Tebaldi.