PORTUGAL

PORTUGAL. Jedna od najslabije razvijenih zemalja Zap. Evrope, ujedno konzervativnijih pogleda na film, P. nikad nije uspio jače razviti film. industriju; tome su nesumnjivo pridonijele i gotovo stalne ekon. teškoće, kao i spor razvitak teh. osnove. Prve film. predstave održali su 18. lipnja 1896. u Lisabonu agenti brit. pionira filma R. W. Paula. Nedugo potom boravili su i u Portu, gdje već iste godine Aurelio da Paz dos Reis snima prvi port. film »Izlazak radnika iz tvornice Confiança«, zapravo imitaciju jednoga od prvih filmova braće Lumière; prve filmove u Lisabonu snima (također 1896) Manoel Maria da Costa Veiga. Već. 1899. João Freire Correia gradi u Lisabonu prvu kino-dvoranu Salão Ideal, snima prvi autentični dokum. film te osniva prvu produkcijsku i distribucijsku kuću Portugal Film; kasnije (1909) s Manoelom Cardosom osniva kompaniju Portugalia Film — prvu koja će djelovati dulje vrijeme (u njezinu okviru nastaje prvi port. igrani film »Zločini Dioga Alvesa«, 1911, Joãoa Tavaresa). God. 1910-20. bilo je uspješno razdoblje port. filma. Djeluju brojni producenti (Júlio Costa, Luis Reis Santos, Celestino Soares, Júlio Fernandes Potes, Alfredo Nunes de Matos, Reinaldo Ferreira i dr.), angažirani su mnogi strani sineasti (npr. Francuzi Roger Lion, Maurice Mariaud i Georges Pallu, Talijan Rino Lupo i dr.), a karijeru otpočinje prvi značajni port. redatelj José Leitão de Barros, više desetljeća uspješan i na dokum. i na igr. filmu; on je ujedno i autor prvoga zv. filma u Portugalu — »Stroga« (1931). Poč. 30-ih godina u port. proizvodnji zapaža se izrazit socijalnokritički pristup (i u dokum. i u igr. filmovima), u čemu prednjače Leitão de Barros, António Lopes Ribeiro, João de Sá, Cotinelli Telmo te početnik Manoel de Oliveira — i do danas najznačajniji port. sineast. Sredinom desetljeća diktatorski režim A. Salazara preko tzv. Nacionalnog sekretarijata za propagandu, pod rukovodstvom Antónija Ferra, usmjeruje port. film prema nacionalnoj tradiciji, folkloru i lit. baštini, pa većinu proizvodnje čine popularne komedije, muz. i pov. filmovi te ekranizacije najpopularnijih knjiž. djela — film. zabava samo za »domaće potrebe«. Ističu se redatelji Leitão de Barros, Lopes Ribeiro, Jorge Brum do Canto (njegov »Pjev zemlje« iz 1938. jedini obraduje probleme sirotinje), Chianca de Garcia, Henrique Campos, Arthur Duarte, Armando de Miranda, Adolfo Coelho, Bras Alves, Santos Mendes, Carlos Porfirio te prva redateljica Barbara Virginia. Četrdesetih i 50-ih godina — budući da ne postoji neka određena film. razvojna politika — ne događa se ništa značajnije; samo filmovi »Aniki-Bóbó« M. de Oliveire i »Ala-Arriba« J. de Leitãoa de Barrosa (oba 1942) privlače pažnju na festivalu u Veneciji. U komerc. produkciji ističu se Manoel Guimarães, Fernando Garcia, Artur Semedo i Perdigão Qeiroga. Tek 1962. soc. film »Dom Roberto« Ernesta de Souse ukazuje na mogućnosti mlađih autora. Određeni preporod port. filma inicira producent António da Cunha Teiles, koji osniva proizvodnu i distribucijsku kuću Animatógrafo koja u Portugal po prvi put uvozi mnoga klas. djela svjetskog filma; on također lansira mlade redatelje Fernando Lopesa, Paula Rochu, Antónija de Maceda, Carlosa Vilardebóa i dr. Međutim, izrazito stroga cenzura gotovo faš. režima i ekon. teškoće već oko 1970. vraćaju port. film u ustaljenu komerc. kolotečinu. Tzv. revolucija karanfilâ 25. travnja 1974. iznenada mijenja položaj filma. Za proizvodnju se odobravaju veća sredstva, osnivaju se film. kooperative (najpoznatije su Cinéquanon i Cinéquipa) i snimaju brojni dokum. filmovi polit. tematike (posebno se ističe Rui Simões), kao i sl. igrani filmovi (npr. Eduarda Gaede, Antonija Pétra de Vasconcelosa i Joséa Fonseke e Coste), neki i militantnog karaktera. Ipak, većina autora posvećuje se film. istraživanju port. nacionalnog i kult. identiteta: António Reis, Margarita Marlins Cordeiro, Lauro António, Jaão Botelho, Luis Felipe Rocha i dr., a posebno se izdvaja tetralogija M. de Oliveire (»Prošlost i sadašnjost«, 1972; »Benilde, majka-djevica«, 1975; »Pogubna ljubav«, 1978; »Francisca«, 1981). Međunar. ugled u to vrijeme stječu glumac Joaquim de Almeyda i snimatelj Acacio de Almeida. Već poč. 80-ih godina polet port. filma ponovno opada (zbog ekon. teškoća); snimaju se samo koprodukcije te malobrojni filmovi koje (ko)producira Instituto Portugues de Cinéma (osnovan 1971).

U Portugalu nema film. škola, pa su film. djelatnici ili samouki ili školovani u inozemstvu. U Lisabonu djeluje film. arhiv Cinémateca Portuguesa, a jedini međunar. festival je onaj film. fantastike u Portu.

Sredinom 80-ih godina u Portugalu je bilo oko 450 kino-dvorana s oko 250 000 mjesta.