POGGIOLI, Ferdinando Maria

POGGIOLI, Ferdinando Maria, tal. redatelj, scenarist i montažer (Bologna, 13. XII 1897 — Rim, 1. II 1945). Diplomirao vanjsku trgovinu. Od 1930. pomoćnik montažera u kompaniji Cines, nakon toga radi na sinkronizaciji stranih filmova. Dokum. filmove režira od 1932 (npr. Sicilijanske impresije — Impressioni siciliane, 1932, i Paestum, 1933), a na igranome debitira 1936 (Bijelo oružje — Arma bianca); svojim je projektima ponekad i koscenarist. Golem uspjeh postiže svojim 3. filmom Zbogom, mladosti (Addio giovinezza, 1940), u prvom redu zbog izvrsno pogođene atmosfere studentskog života u Torinu. Ovakvo približavanje svagdašnjici u doba eskapizma → bijelih telefona nastavlja i filmom Da, gospođo (Sissignora, 1941), u ambijentima Genove. Zbog toga što snima život običnih ljudi u autentičnim prostorima, tal. kritika smatra ga jednim od preteča → neorealizma (iako više po vanjskim obilježjima no po duhovnoj klimi). Kao što je u oporbi prema eskapističkoj film. zabavi snimao sentimentalne komedije iz života tzv. malih ljudi, tako je u opreci prema → kaligrafizmu ekranizirao veristički roman L. Capuane Markiz Roccaverdina pod naslovom Ljubomora (Gelosia, 1942). Prerana smrt u doba pune zrelosti prekinula je njegovo stvaralaštvo upravo u početku razvitka neorealizma, kojem je — uz A. Blasettija i V. De Sicu — nekim ostvarenjima i utro put.

Usporedo s redateljskom, 1934-39. ostvario je i uspješnu karijeru montažera (npr. Svačija gospođa, 1934, M. Ophülsa, Kralj podrugljivac, 1935, E. Guazzonija, te Princeza Tarakanova, 1938, F. Ozepa i M. Soldatija).

Ostali igr. filmovi: Bogatstvo bez sutrašnjice (Richezza senza domani, 1939); Ljubav pjeva (L'amore canta, 1941); Ukroćena goropadnica (La bisbetica domata, 1942); Gubitak građanskih prava (La morte civile, 1942); Prijatelj ženâ (L'amico delle donne, 1942); Sestre Materassi (Sorelle Materassi, 1943); Svećenički šešir (Il cappello da prete, 1943).