POGANY, Gabor

traži dalje ...

POGANY, Gabor, tal. snimatelj madž. podrijetla (Budimpešta, 28. X 1915). Sin arhitekta, diplomirao arhitekturu u Budimpešti i slikarstvo u Londonu. Film. karijeru otpočinje 1934. u Vel. Britaniji kao asistent scenografa (V. Korde), a od 1935. je asistent snimatelja (G. Périnala, H. Stradlinga, H. Rossona i R. Rennahana). U Italiji od 1937 (1952. uzima državljanstvo), samostalno snima od 1941. te postupno stvara i međunar. karijeru. Iako uglavnom snima komerc. filmove, surađuje i s vodećim tal. redateljima R. Rossellinijem, L. Viscontijem, V. De Sicom te A. Blasettijem, za čiji je film Evropa noću (1958) nagrađen godišnjom nagradom tal. kritike Nastri d'Argento (za fotografiju u boji). Jedan od najplodnijih tal. snimatelja, s filma se povukao 1977.

Njegov sin Cristiano Pogany također je film. snimatelj.

Ostali važniji filmovi: Assunta Spina (M. Mattoli, 1948); Žene bez imena (G. von Radvanyi, 1949); Zabranjeni Krist (C. Malaparte, 1950); Druga vremena (A. Blasetti, 1952, sa C. Montuorijem); Spartak (R. Freda, 1952); Glas tišine (G. W. Pabst, 1952); Žene smo (omnibus, epizoda L. Viscontija, 1953); Ivana Orleanska na lomači (R. Rossellini, 1954); Naša vremena (A. Blasetti, 1954); Camilla (L. Emmer, 1955); Beatrice Cenci (R. Freda, 1957); Kemping (F. Zeffirelli, 1957); Ljubav i čavrljanje (A. Blasetti, 1957); Topovska serenada (W. Staudte, 1958); Siromašni milijunaši (D. Risi, 1959, sa T. Delli Collijem); Činovnik (L. Zampa, 1959); Slatke prijevare (A. Lattuada, 1959); Ciociara (V. De Sica, 1960); Posljednji sud (V. De Sica, 1961); Carska Venera (J. Delannoy, 1962); Opatica iz Monze (C. Gallone, 1963); Ljeto, 10,30 uvečer (J. Dassin, 1966); Čovjek je mogao biti ubijen (R. Neame, 1966); Dobro veče, gospođo Campbell (M. Frank, 1968); Gnijezdo stršljenova (Ph. Karlson, 1970); Plavobradi (E. Dmytryk, 1972); Hotel Kleinhoff (C. Lizzani, 1977).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

POGANY, Gabor. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/4110>.