PINELLI, Tullio

PINELLI, Tullio, tal. scenarist i dramatičar (Torino, 24. VI 1908). Diplomirao i bavio se odvjetništvom. Zaokupljen književnošću i kazalištem, vrlo mlad počinje pisati kaz. tekstove. God. 1941. postiže velik uspjeh radio-dramom Thanit, nevina zvijezda (Thanit, la Stella innocente), a 1942. kaz. komadom Borba s anđelom (Lotta con l'angelo), kojima se svrstava među vodeće suvremene tal. dramatičare. Na filmu debitira 1945. adaptacijom vlastite drame Oci Etruščani (Padri etruschi) — Preljubnica D. Colettija. Ugled povećava 40-ih i na poč. 50-ih godina suradnjom sa A. Lattuadom (Bandit, 1946; Bez milosti, 1947; Mlin na rijeci Po, 1949) i P. Germijem (U ime zakona, 1949; Put nade, 1950; Grad se brani, 1951; Razbojnik iz Tacca del Lupo, 1952). Scenar. zrelost dosiže u dugotrajnoj i vrlo kreativnoj suradnji sa F. Fellinijem (Bijeli šeik, 1952; Dangube, 1953; Ulica, 1954; Probisvijet, 1955; Cabirijine noći, 1957; Slatki život, 1960 /godišnja nagrada tal. kritike Nastri d'Argento za originalnu priču/; Osam i pol, 1963 /Nastri d'Argento za priču i za scenarij/; Giulietta i duhovi, 1965; Ginger i Fred, 1986). Sedamdesetih i 80-ih godina vrlo uspješno piše za M. Monicellija (Prijatelji moji, 1975 /Nastri d'Argento za priču i za scenarij/; Putovanje s Anitom, 1979; Markiz del Grillo, 1981 /Nastri d'Argento za scenarij/; Prijatelji moji II, 1983; Nadajmo se daje žensko, 1986).

Kao scenarist P. reafirmira tragično osjećanje života s relig. konotacijama providnosti i izbavljenja, uvijek s nenametljivim moral. zapažanjima o ugroženoj čovjekovoj duhovnosti i dostojanstvu; također, uklapa se i u humorističke, pa i satiričke projekte (Monicelli), ali uvijek s moral. potkom. Radeći uglavnom u vrhunskim scenar. timovima (F. Fellini, E. Flaiano, B. Rondi, P. Germi, M. Monicelli, L. Benvenutti, P. De Bernardi, I. Perilli, B. Zapponi) i izuzetno ovladavši scenar. zanatom, razvio se u jednoga od vodećih evr. scenarista. Kao iskusan profesionalac često radi i koprodukcijske tv-serije.

Ostali važniji filmovi; Nevolje gospodina Traveta (M. Soldati, 1946); Kapetanova kći (M. Camerini, 1947); Ljubav (R. Rossellini, 1948); Svjetlosti varijetea (A. Lattuada i F. Fellini, 1950); Spušteni kapci (L. Comencini, 1951); Evropa 51 (R. Rossellini, 1952); Fortunella (E. De Filippo, 1958); Adua i prijateljice (A. Pietrangeli, 1960); Senilnost (M. Bolognini, 1961); Boccaccio '70 (omnibus, epizoda F. Fellinija, 1962); Stepa (A. Lattuada, 1962); Nemoralan tip (P. Germi, 1967); Serafino (P. Germi, 1968); Galileo (L. Cavani, 1968); Kako, gdje i s kim? (A. Pietrangeli, 1969); Alfrede, Alfredo (P. Germi, 1972); Franjo Asiški (L. Cavani, 1972); Po starim stubama (M. Bolognini, 1976); Prijatelji moji III (N. Loy, 1986).