PICK, Lupu

PICK, Lupu, ponekad Lupu-Pick, njem. redatelj i glumac rumunjsko-žid. podrijetla (Iaşi, 2. I 1886 — Berlin, 9. III 1931). Isprva kaz. glumac u Bukureštu, Hamburgu i Berlinu; od 1915. i film. glumac. Kao redatelj debitira 1918 (Kič-Kitsch). Na poč. 20-ih godina ističe se kao jedan od začetnika komornoga → Kammerspielfilma, pravca koji je u oporbi prema tada vodećem → ekspresionizmu (premda su kod Picka uočljive i ekspresionističke komponente). Krhotine (Scherben, 1921) priča je o kćeri željezničara koju zavede željeznički inspektor, a potom ga ubije djevojčin otac (W. Krauss) — kraj teško pojmljiv za tadašnju »prohijerarhijski« usmjerenu njem. produkciju (po mišljenju povjesničarke filma L. H. Eisner, psihol. film par excellence, iako je P. više težio metafizičnosti no psihologiziranju). Doček Nove godine (Sylvester, 1924) zbiva se pred Novu godinu, kad se odnos majke i žene jednog gostioničara toliko zaoštri, da se on — potpuno bespomoćan da taj sukob riješi — ubije. Te naturalističke melodrame (prema scenarijima C. Mayera) u kojima se zbog neispunjenih želja i razočaranja u miljeu psih. i soc. zapostavljenosti događaju umorstva i samoubojstva ljudi s ruba egzistencije, s red. stilom koji odlikuju jedinstvo vremena, mjesta i radnje te pokretna kamera i simbolički postavljena lica, pribavile su mu svjetski ugled i veliko značenje u razvitku film. umjetnosti. Inače, 3. dio te planirane trilogije nije režirao, jer se s Mayerom nije složio oko gl. lika (taj projekt — glasoviti Posljednji čovjek, 1924 — preuzeo je F. W. Murnau). Osim toga režirao je još desetak filmova, no bez većeg uspjeha. Glumio je, među ostalim, u filmovima Noći užasa (1916) A. Robisona, Bježeće sjene (1922) G. Lamprechta i Špijuni (1928) F. Langa.

Njegova supruga Edith Posca bila je film. i kaz. glumica.

Ostali važniji filmovi (kao redatelj): Jedna noć u Londonu (Eine Nacht in London, 1927); Napokon na Svetoj Jeleni (Napoleon a Saint-Hélène, 1929, u Francuskoj); Gassenhauer (1931, njegov jedini zvučni).