PETRI, Elio

PETRI, Elio, tal. filmski i tv-redatelj i scenarist (Rim, 29. I 1929 — Rim, 10. XI 1982). Diplomirao književnost u Rimu. Isprva film. kritičar glasila KPI »L'Unità«, potom revije »Città Aperta«. Na filmu od 1952. kao koscenarist. Dokum. filmove režira od 1954, a na igr. filmu uspješno debitira 1961. policijskom dramom Ubojica (L'assassino). Pojavivši se istodobno sa P. P. Pasolinijem, B. Bertoluccijem i M. Bellochiom, svojim filmovima uglavnom oštro polemizira s prilikama u tal. društvu. Izdvajaju se: Odbrojeni dani (I giorni contati, 1962), drama sredovječnog radnika (S. Randone) suočenog sa smrću, za čiju je originalnu priču (sa T. Guerrom) nagrađen godišnjom nagradom tal. kritike Nastri d'Argento; Svakom svoje (A ciascuno il suo, 1967) prema romanu L. Sciascie, o intelektualcu (G. M. Volontè, njegov omiljeni glumac) koji se na Siciliji nastoji oprijeti korupciji i mafiji (Nastri d'Argento za scenarij /sa U. Pirrom/); Istraga nad besprijekornim građaninom (Indagine su un cittadino al di sopra di ogni sospetto, 1970), kafkijanski thriller o fašistoidnom šefu policije (Volontè) koji ubija ljubavnicu (F. Bolkan) i ne prikriva tragove da bi ustanovio koliki je njegov ugled »besprijekornoga građanina« (Oscar za najbolji film s neengl. jezičnog područja, Nastri d'Argento za režiju te originalnu priču /sa U. Pirrom/); Radnička klasa ide u raj (La classe operaia va in paradiso, 1971), pamfletsko djelo o klasnom osvješćivanju radnika (Volontè), puno morbidnosti i crnog humora (Grand Prix /ex aequo/ na festivalu u Cannesu); Todo modo (1976) prema romanu L. Sciascie, klaustrofobična priča o »duhovnim vježbama« uglednikâ jedne polit. stranke (neprikrivena aluzija na Kršćansku demokraciju). Režirao je i tv-ekranizaciju Sartreovih Prljavih ruku (Le mani sporche, 1978).

Ostali filmovi (kao redatelj): Učitelj iz Vigevana (Il maestro di Vigevano, 1963); Visoka škola nevjere (omnibus, epizoda Grijeh u podne — Peccato nel pomeriggio, 1964); Deseta žrtva (La decima vittima, 1965); Mimo mjesto u prirodi/U vrtlogu nemira (Un tranquillo posto in campagna, 1968); Privatno vlasništvo više nije krađa (La proprietà privata non è piu un furto, 1973); Dobre vijesti (Le buone notizie, 1979).

Važniji filmovi (kao koscenarist): Ljudi i vukovi (G. De Santis, 1956); Cesta duga godinu dana (G. De Santis, 1958); Vlak bez voznog reda (V. Bulajić 1959); Službenik (G. Puccini, 1959); Borna kola — 8. rujna (G. Puccini, 1960); Grbavac (C. Lizzani, 1960); Čudovišta (D. Risi, 1963).

LIT.: A. Rossi, Elio Petri, Firenze 1979/80.