LZMK

Filmska enciklopedija

BAUER, Branko Filmska traka traži dalje ...

BAUER, Branko, redatelj i scenarist (Dubrovnik, 18. II 1921). Filmom se počinje baviti u Jadran filmu 1949. kao organizator, pa redatelj storijâ Filmskih novosti: u jednoj od njih (Ljeto na Rabu) prvi u nas upotrebljava u ton. kulisi zab. glazbu. Samostalno režira desetak kratkometražnih dokum., igr. i namjenskih filmova. Na igr. filmu debitira 1953. Prvi u SFRJ režira igr. filmove o djeci i za djecu; u njima spaja izvorni krajolik Jadranskog mora sa suvremenim pričama (Sinji galeb, 1953, adaptacija istoimenog romana Tone Seliškara, i Milioni na otoku, 1955). Njegov idući film Ne okreći se, sine (1956) smatra se jednim od najznačajnijih jugosl. filmova s tematikom iz NOB; nagrađen je s tri Zlatne arene u Puli; ta potresna priča o dječaku, kojega rat i fašizam odvajaju od oca, ispričana je odmjerenom dinamikom, koja je skladno povezana sa individualizacijom i psihol. produbljenošću licâ. B. je autor jedne od prvih domaćih melodrama Samo ljudi (1957), o ljubavi ratnog invalida i slijepe djevojke, pa i jedne od prvih komedija o svakidašnjici studentskog para koji traži stan (Martin u oblacima, 1961). U međuvremenu, 1959. je snimio film Tri Ane, također suvremenu priču o ocu koji traži u ratu izgubljenu kćer. Komično, kao potreban odušak u jugosl. filmu, spretno povezuje s aktualnim temama u — po općenitom mišljenju — najuspjelijem igr. filmu o omladini na radnim akcijama Prekobrojna (1962) ili u ratnoj priči Nikoletina Bursać (1964, prema prozi Branka Ćopića). Između ta dva filma stvara tematski prijelomni film, Licem u lice (1963, Zlatna arena za režiju), društvenokritički film koji se obara na samovlašće i u kojem se afirmiraju samoupravna načela. Slijede Doći i ostati (1965), film o preobrazbi seljaka u radnike, i, kao nastavak Bauerova zanimanja za polit. tematiku, Četvrti suputnik (1967), jedan od prvih filmova koji su u SFRJ proizvedeni izvan standardnih organ, odnosa (djelomično financiran od privrednog poduzeća OHIS, za Filmsku radnu zajednicu). Poslije toga, četiri godine radi za Televiziju Zagreb, a zatim gostuje i u drugim jugosl. tv-centrima. Sedamdesetih godina stvara zapažene filmove o djeci u ratu: Zimovanje u Jakobsfeldu (1975, Zlatna arena za režiju) i nastavak pod naslovom Salaš u malom ritu (1976). Premda rađeni kao tv-serije, postižu velik uspjeh i u svojim film. verzijama. God. 1978. snima biografski film Boško Buha.

B. je jedan od najplodnijih i najpopularnijih jugosl. redatelja, jednako prihvaćen od publike i kritike. Premda po umj. vrijednosti neujednačenog opusa, on je značajan kao tvorac nekoliko iznimno značajnih filmova, utemeljitelj nekoliko film. žanrova i tematskih orijentacija, te kao otkrivač brojnih istaknutih glumaca. Uz već spomenute Zlatne arene, osvojio je i nekoliko Srebrnih i Brončanih, te razne nagrade u Jugoslaviji i inozemstvu (sveukupno šezdesetak). Nosilac je i niza visokih odlikovanja: dvije republičke nagrade Vladimir Nazor (za Licem u lice i životno djelo), Ordena zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom i Ordena bratstva-jedinstva sa zlatnim vijencem.

M. Hy.


Citiranje:
BAUER, Branko. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 27.5.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=401>.

kratice i simboli