PATRONI GRIFFI, Giuseppe

PATRONI GRIFFI, Giuseppe, tal. redatelj, scenarist i pisac (Napulj, 27. II 1921). Raznovrsnih interesa, od 1948. piše za radio te objavljuje priče i (vrlo uspješne) kaz. komade. Na filmu od 1952. kao (ko)scenarist, a ugled stječe potkraj 50-ih i 60-ih godina: Torbari (F. Rosi, 1959), Novakinja (A. Lattuada, 1960), Djevojka s kovčegom (V. Zurlini, 1961), Crna duša (R. Rossellini, 1962, prema vlastitom kaz. komadu /Anima nera/), Vještice (omnibus, epizoda L. Viscontija, 1967) i Bilo jednom (F. Rosi, 1967). Kao redatelj debitira filmom More (Il mare, 1962), koji tematikom (ispraznost postojanja, nemogućnost komuniciranja), izborom prostora (sivi, pusti, turistički još netaknuti Capri) i intelektualizmom podsjeća na poetiku M. Antonionija. Nakon toga — osim filmova Pripremi večeru (Metti, una sera a cena, 1969) prema istoimenoj vlastitoj drami i Zbogom okrutni brate (Addio, fratello crudele, 1971) prema drami Šteta što je kurva! J. Forda — dulje vremena režira uglavnom u kazalištu (V. Brancati, L. Pirandello, M. Schisgal i dr.). Njegov interes za psihol. analize osoba svrstanih izvan okvira »normale« povezan s eksperimentiranjem s vremenom (suprotstavljanje retrospektivnosti i kronološkog slijeda) uočljiv je u filmovima Smrt u Rimu (Identikit, 1974) o ženi (E. Taylor) i mladiću koji će je — nakon niza histeričnih tortura — na njen zahtjev ubiti, i Božanstvena žena (Divina creatura, 1975) o aristokratu (T. Stamp) kojega ljubav prema pučanki (L. Antonelli) i ljubomora dovode do tragičnog kraja. Režira i na televiziji.

Ostali filmovi: Ljubavni kavez (La gabbia, 1985); Rimljanka (La Romana, 1988).