PARLO, Dita

traži dalje ...

PARLO, Dita (pr. ime Grethe Gerda Kornstadt), njemačko-franc. glumica (Stettin/danas Szczecin, Poljska/, 4. IX 1906 — Pariz, 13. XII 1971). Uči balet i kraće vrijeme nastupa kao balerina. Nakon što je pohađala tečaj glume kompanije UFA, zahvaljujući producentu E. Pommeru na filmu debitira 1928 (Dama s krinkom W. Thielea). Krhka plavuša, velikih očiju pomalo uplašena pogleda, izražajna lica, djelujući naivno i romantično, potkraj 20-ih i poč. 30-ih godina jedna je od najpopularnijih njem. glumica. Prihvativši 1930. poziv iz Hollywooda, sinkronizira nekoliko am. filmova na njemački i igra više sporednih uloga u am. filmovima — bez većeg uspjeha. Vrativši se u Evropu, zbog dolaska nacionalsocijalistâ na vlast ostaje u Francuskoj. Zapaženo se uključila u tamošnju kinematografiju i ostvarila 3 svoje najuspjelije uloge: mlade i nježne supruge u Atalanti (1934) J. Vigoa, njem. seljančice u Velikoj iluziji (1937) J. Renoira i (naslovnu) špijunke u Gospođici doktor (1937) G. W. Pabsta. God. 1940. uhapšena je kao njem. državljanka i deportirana u domovinu. U Francusku se vraća 1950, nastupivši otada u još 3 filma (najuspješnije kao stara grofica u Pikovoj dami, 1965, L. Keigela / svome posljednjem filmu/).

Ostale važnije uloge: Povratak kući (J. May, 1928); Manolesco (V. Tourjansky, 1929); Otmica (D. Kirsanoff, 1934); Slučaj glasnika iz Lyona (C. Autant-Lara, 1937); Ultimatum (R. Wiene i R. Siodmak, 1938); Christobalovo zlato (J. Becker i J. Stelli, 1939); Pravda je izvršena (A. Cayatte, 1950).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

PARLO, Dita. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/3944>.