PAKISTAN

PAKISTAN. U toj gusto naseljenoj islamskoj zemlji s brojnim narodnostima i jezicima filmska se proizvodnja nije značajnije razvila. Nakon izdvajanja iz brit. kolonije Indije (1948), naslijeđen je tek manji film. studio u Lahoreu, a kinofikacija je bila u začetku. Organiziraniji razvitak pakistanske kinematografije onemogućuje i ogromna proizvodnja u susjednoj Indiji, gdje se filmovi snimaju i na jezicima koji se govore u Pakistanu (posebno na službenom — urdu); iako su ind. filmovi zabranjeni, u velikom broju ilegalno se unose u zemlju a raširena je i trgovina video-kasetama.

Prvi pakistanski filmovi koji su pobudili i međunar. pažnju bili su »Kismet« (1957) Nazira Ajmerija i »Dan se rađa« (1959, nagrađen na festivalu u Moskvi) Aejaya Kardara. Otada se pakistanska proizvodnja (oko 40-80 filmova godišnje /ovisno o ekon. i polit. prilikama/) — inače u privatnom vlasništvu (često i bogatih pakistanskih emigranata u zemljama Perzijskog zaljeva) — najvećim dijelom sastoji od filmova koji šablonski (sadržajem, film. izrazom i glum. stilom te obiljem glazbe i plesa) plagiraju komerc. indijske. Postoji vrlo snažna ideol. i relig. cenzura kojom rukovodi osobno predsjednik Zia Ul Hak. Intrigantnijim ostvarenjima javljaju se tek u drugoj polovici 70-ih i poč. 80-ih godina veteran A. Kardar te noviji autori Ahmad Farid, Jamil Dehlavi, Masud Pervez i Ahmad Bashir. U zemlji postoji oko 500 kino-dvorana — od toga oko 3/5 u nekoliko najvećih gradova. Uz modernizirani manji studio u Lahoreu, postoji noviji i veći u Karachiju. Osamdesetih godina proizvodnja se ustalila na 70-80 filmova (npr. 78 u 1983: 17 na jeziku urdu, 36 na punjabiju, a 25 na pashtiju). Još od 1951. postoji drž. filmska centrala (State Film Authority), ali bez većih financ. sredstava, pa se njezina proizvodnja svodi na kratkometr. filmove različitih profila.

LIT.: A. Kabir, The Cinema in Pakistan, Dacca 1969.