OTOWA, Nobuko

traži dalje ...

OTOWA, Nobuko (pr. ime N. Kaji), jap. glumica (Osaka, 1. X 1924). Školovala se na plesačko-glum. školi Takarazuka i neko vrijeme bila angažirana u istoimenom kazalištu (tzv. djevojačkoj operi). Film. karijeru otpočinje 1950. u kompaniji Daiei, isprva sentimentalnim likovima. God. 1952. s progresivnim redateljima K. Yoshimurom i K. Shindom (s kojima najčešće i najuspješnije surađuje) suosniva neovisnu proizvodnu kuću Kindai Eiga Kyokai, u čijim se produkcijama razvija u prvorazrednu karakternu glumicu. Od uloga u Yoshimurinim filmovima osobito se ističe suptilno tumačenje plemkinje u Legendi o Genjiju (1951), dok u suradnji sa Shindom (za koga se 1978. i udaje) prevladavaju uloge prožete gorčinom i cinizmom: učiteljice-idealistice u Djeci Hirošime (1952), seljanke u okrutnoj borbi za egzistenciju u Golom otoku (1961, nagrađena na festivalu u Moskvi), seksualno frustrirane žene srednjih godina u Onibabi (1964) i dr. Okrenuta u prvom redu filmu, nastupila je i u velikom broju komerc, projekata kompanije Shochiku.

Ostale važnije uloge: Zaručnički prsten (K. Kinoshita, 1950); Gospođica Oyu (K. Mizoguchi, 1951); Priča o voljenoj ženi (K. Shindo, 1951); Lavina (K. Shindo, 1952); Tisuću papirnatih ždralova (K. Yoshimura, 1952); Želja (K. Yoshimura, 1952); Prije zore (K. Yoshimura, 1953); Minijatura (K. Shindo, 1953); Krčma u Osaki (H. Gosho, 1954); Ljepotica i zvijer (K. Yoshimura, 1954); Čovjek (K. Shindo, 1962); Izgubljeni spol (K. Shindo, 1966); Libido (K. Shindo, 1967); Kuroneko (K. Shindo, 1968); Operacija »Negliže« (K. Shindo, 1968); Otok toplog vala (K. Shindo, 1969); Čudna sklonost (K. Shindo, 1969); Crveni lav (K. Okamoto, 1969); Živi danas (K. Shindo, 1970); Ceremonija (N. Oshima, 1971); Himna (K. Shindo, 1972); Slijepi klaun (K. Shindo, 1977); Grad radnika (S. Yamamoto, 1981); Horizont (K. Shindo, 1984); Bjelogorično stablo (K. Shindo, 1987).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

OTOWA, Nobuko. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/3881>.