LZMK

Filmska enciklopedija

OŠTRINA Filmska traka traži dalje ...

OŠTRINA, jedan od mogućih atributa snimljene ili projicirane slike. Procjenjuje se objektivnim i subjektivnim metodama. Oštrina najviše ovisi o kvaliteti objektiva (kontrastu), ali i o svojstvu film. ili fotogr. emulzije, o njenoj zrnatosti i kontrastnosti, o osvjetljenju i ekspoziciji, o kontrastu snimanog objekta te o laboratorijskoj obradbi.

Sliku smatramo oštrom kad je objektiv prilagođen da u žarišnoj ravnini na fotografski osjetljivom sloju stvara sliku točkastog predmeta kao mali kružić na osi u beskonačnosti. Od tih malih kružića koji se međusobno preklapaju, sastavljena je svaka točka ili crta koja djeluje oštrije ako je promjer kružića manji. Standard zadovoljavajuće oštrine svake slike promatrane s udaljenosti od 25 cm je kružnica promjera 0,25 mm, koju ljudsko oko vidi kao točku. U optici ta se kružnica naziva rasipnom. Što je negativ formata na koji se snima manji, standard oštrine je stroži i veličina rasipne kružnice manja. Za film. 35 mm format rasipna kružnica ne smije biti veća od 0,05 mm, a za 16 mm format 0,025 mm. Za objektivnu procjenu oštrine upotrebljava se specijalna oprema kojom se ispituje kvaliteta oštrine s pomoću nekoliko različitih testova i metoda mjerenja:

Moć razdvajanja ili rezolucija je sposobnost optičkog sustava, fotogr. materijala i njegove obradbe da reproduciraju fine detalje. Moć razdvajanja objektiva i moć razdvajanja osjetljive emulzije nisu u međusobnom odnosu, ali je konačna moć razdvajanja finih detalja njihova zajednička funkcija. Ta se sposobnost procjenjuje kao najmanji prostor između 2 elementa koje optički sustav može razdvojiti. Reprodukcija finih detalja je i osnovna karakteristika »učinka« objektiva, ali ju je ipak teško ocijeniti kvantitativno. Kvalitetan objektiv kao dobro korigirani optički sustav može razdvojiti do 120 vidljivih linija po milimetru. Moć razdvajanja objektiva najveća je na osi, a smanjuje se prema rubovima zbog zaostalih aberacija na tim mjestima. Kvalitetnije razdvajanje finih detalja kod nekog objektiva postiže se pri relativnom otvoru f8 koji je dovoljno malen da osigura dobru korekciju, a dovoljno velik da onemogući skretanje svjetlosnih zraka, odn. ogib.

Akutanca je fizikalno mjerilo oštrine slike s kojim se objektivno mjeri sposobnost optičko-fotogr. procesa da proizvede oštru sliku. Zasniva se na mjerenju prostornog omjera promjene gustoće preko granica slike upotrebom mikrodensitometarskog mjerenja (→ akutanca).

Modulacijska prijenosna funkcija (engl. Modulation Transfer Function, akr. MTF) složena je elektronska metoda testiranja objektiva koja daje potpuniju sliku učinka objektiva i dobro se slaže sa subjektivnim zapažanjem.

Kontrast objektiva procjenjuje se učinkom na mogućnost ostvarivanja moći razlučivanja finih detalja (rezolucije) i mogućnost ostvarivanja oštrine (definicije). Objektiv ima veću rezoluciju kad može razdvojiti više finih detalja, odn. crta kao najmanjih linearnih dimenzija po milimetru. Crta je oštro razdvojena samo ako je izrazito tamnija ili svjetlija od susjednih tonova. Kontrastnu sliku s finim detaljima proizvest će objektiv ako su ispunjeni i svi dr. uvjeti izvan njegove konstrukcije: zadovoljavajuća kontrastnost sâmog objekta, određeni kontrast osvjetljenja, odgovarajuća emulzija i razvijanje. Ovisnost moći razlučivanja u svezi s promjenom kontrasta izražava se u obliku krivulje prijelazne funkcije kontrasta. Kontrast slike smanjuje se i oštrinom kod većih relativnih otvora objektiva prisutnošću zaostalih aberacija, kao što se smanjuje i kod malih relativnih otvora zbog ogiba (difrakcije) svjetla. Najbolji rezultati ostvaruju se u središnjem dijelu zaslona. Difrakcija je uvijek prisutna kad elementi sustava ograničuju svjetlosne snopove. Svjetlo malo mijenja svoj prvotni smjer, ogiba se, što se razjašnjava valnom prirodom svjetla.

Fr. V.


Citiranje:
OŠTRINA. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 23.11.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=3878>.

kratice i simboli