ONIRIČKI FILM

traži dalje ...

ONIRIČKI FILM, termin (prema grč. óneiros: san) koji se odnosi na filmove ili, što je učestalije, na pojedinačne sekvence u kojima se prikazuju altern. stanja ljudske svijesti (san, sanjarenje, mȍre, tok svijesti, halucinacije, fobična stanja, vizije, prisjećanja i sl.). Oniričku tematiku u filmu (poremećenost svijesti, psihotično stanje nekog lika, ili svijet bajke, događaji koji se odnose na budućnost itd.) treba razlikovati od film. uobličavanja takve tematike, koje pridonosi da događaji djeluju poput prizora u snovima. Sugestija oniričkog i oniričko djelovanje postižu se, npr., pokretima kamere (naročito u kombinaciji s dubinskim kadrom), nelogičnim i paradoksalnim mizanscenskim rješenjima, dinamičkom montažom (usredotočenje na krupne planove i detalje, korištenje kratkih kadrova /engl. flash/), zanemarivanjem uzročno-posljedičnog slijeda događajâ te jedinstva vremena i radnje (upotreba montažnih skokova, višestruke ekspozicije), optičkim trikovima, iskrivljavanjem slike fiz. stvarnosti (upotreba posebnih objektiva), animacijom, neusklađenošću slike i zvuka, kontrastima boja, upotrebom specijalnih filtara. Svi ovi načini postizanja svojevrsnoga film. iluzionizma pridonose oniričkom djelovanju filma, pri čemu metaforičko značenje ne ostaje isključivo na tematskom nivou, već djeluje kinestetički.

Prvi film u kojem je prikazan san bio je Putovanje na Mjesec (1902) G. Mélièsa — optičkim trikovima i krupnim planom dočaran je san učenjaka o osvajanju Mjeseca. U Snu pijanca (1906) E. S. Portera prvi put su upotrebljena specifično kinematička izražajna sredstva (dvostruka ekspozicija, vibrirajući pokreti kamere) za dočaravanje halucinacijâ jednog pijanca. Tajne jedne duše (1926) G. W. Pabsta prvi je film koji kroz psihoanalizu protagonista obrađuje snove s freudističkog stanovišta. Iste godine snimljen je i najznačajniji nij. onirički film Luda stranica (1926) T. Kinugase, koji inventivno prikazuje unutrašnje vizije psihički poremećenih ličnosti u duševnoj bolnici. U filmu Ulomak carstva (1929) F. M. Ermlera sjećanje junaka, koji je doživio stres, izraženo je tzv. »subliminalnim« insertima koji postupno uspostavljaju vezu između sadašnjeg života i prošlosti.

Ilustracija snova u hollywoodskim filmovima uglavnom se svodi na konvencionalnu upotrebu dvostrukih ekspozicija i zamagljenih kadrova. Originalnošću se odlikuje O. Welles u sekvenci zab. parka Dame iz Shanghaja (1948); spektakularnim korištenjem brojnih film. izražajnih sredstava uspio je dočarati osjećaj mȍre i psihotičnog stanja junaka. U filmu Opsjednut (1945) A. Hitchcocka vizualizaciju sna izveo je S. Dalí koristeći nadrealist. simboliku.

Od redatelja u čijim opusima ne prevladava ova vrsta filmova, određena sklonost prema film. onirizmu zapaža se kod L. Buñuela (najviše) koji se u toku cijele karijere nadovezuje na tradiciju nadrealizma (npr. Zaboravljeni, 1950, i Ljepotica dana, 1967), I. Bergmana (npr. Divlje jagode, 1957; Persona, 1966; Vučje doba, 1968; Licem u lice, 1976; Iz života marioneta, 1980), A. Resnaisa (npr. Prošle godine u Marienbadu, 1961), F. Fellinija (npr. Osam i pol, 1963, i Giulietta i duhovi, 1965), A. Delvauxa (npr. Jedne noći jedan vlak, 1968, i Ljepotica, 1973) i A. A. Tarkovskog (npr. Zrcalo, 1974). Značajne doprinose oniričkom filmu pojedinim ostvarenjima dali su S. J. Paradžanov (Sjenke zaboravljenih predaka, 1965) i W. Herzog (Fatamorgana, 1970).

Pripadnici am. avangarde (tzv. newyorška škola) u velikoj su se mjeri bavili istraživanjem oniričkoga i hipnotičkog djelovanja film. slike i projekcije. Ističu se filmovi Mreže popodneva (1943) i Na kopnu (1944) M. Deren. Pojedini predstavnici am. neovisnog filma bave se istraživanjem oniričkog djelovanja filma na perceptivnom principu, tako da je teoretičar P. Adams Sitney uveo poseban naziv hipnotički film (engl. hypnotic cinema) za određena ostvarenja S. Brakhagea i B. Bailliea. Dr. predstavnici istog pokreta, G. Landau i B. Conner, koriste freudističke asocijacije u naznačavanju oniričke simbolike. U Vel. Britaniji M. Le Grice i P. Gidal eksperimentiraju s medijem istražujući oniričko djelovanje filma na strukturalnoj osnovi.

Pojedini teoretičari filma smatraju da je film. medij »oniričan« po svojoj prirodi i da film. projekcija (koju označuje postizanje iluzije kretanja na ekranu), kao i sâm ugođaj u toku projekcije (mrak i tišina u kinu), imaju hipnotičko djelovanje na gledaoce, bez obzira na sadržaj prizorâ i radnju. U posljednje vrijeme mnogi znanstvenici, koji se bave percepcijom i fiziologijom sna, eksperimentiraju s filmom uspoređujući reakcije gledalaca s psihosomatskim reakcijama ljudi koji sanjaju. Dosadašnji rezultati ovih istraživanja podržavaju tezu da film (naročito kad koristi treću dimenziju, široki ekran i visoku kolorističku rezoluciju) u mnogim vidovima izaziva reakcije slične onima koje se javljaju prilikom sna ili haluciniranja.

Na teorijskom planu, H. Münsterberg je u svojoj studiji Fotodrama: psihološka studija (1916) prvi uočio vezu između procesâ svijesti i specifično film. načina izražavanja. Nakon njega su R. Clair i J. Epstein pisali o filmu kao »inteligentnoj mašini« koja stavlja gledaoce u stanje kakvo njihova svijest poprima u snu. A. Kyrou, koji se bavio ispitivanjem odnosa nadrealizma i filma, tvrdio je da su film i snovi »nerazdvojno povezani« i da »kinematički onirizam (l'oneirisme cinématographique) stvara magnetsku energiju koja ne dopušta da se stvarnost odvoji od snova.« Dva suvremena am. neuropsihologa, A. Hobson i R. McCarley, ispituju fiziološke reakcije osoba koje spavaju i uspoređuju takve reakcije s reakcijama osoba koje gledaju određenu vrstu filmova. Rezultati njihovih istraživanja potvrđuju jedinstvenu oniričku prirodu filma, što se ne može reći za televiziju ili video-sliku kod kojih veličina, tehnol. struktura fotogr. zrna i stroboskopske pulsacije znatno umanjuju oniričko-hipnotičko djelovanje prizora na ekranu.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

ONIRIČKI FILM. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/3840>.