OGIER, Bulle

traži dalje ...

OGIER, Bulle (pr. ime Marie-France Thielland), franc. filmska, kazališna i tv-glumica (Boulogne-sur-Seine, 9. VIII 1939). Glumu uči od poč. 60-ih godina, a 1963. među osnivačima je prvoga kafe-teatra u Parizu. Na filmu debitira 1967, a već iste godine ostvaruje svoju najznačajniju film. ulogu — mlade supruge koja u odnosu s mužem (J.-P. Kalfon) doživljuje emocionalni i psih. slom u Ludoj ljubavi J. Rivettea (s kojim često surađuje). Plavokosa i izrazito bljedoputa, krhka, vrlo prirodna nastupa, ubrzo postaje jednom od značajnijih franc. glumica, tumačeći likove žena u delikatnim psihol. situacijama ili neprilagođenih, s teškim egzistencijalnim problemima (npr. Pierre i Paul, 1968, R. Allioa i Daždevnjak, 1971, A. Tannera). Preferirajući rad s neafirmiranim redateljima, u visokobudžetnim projektima nastupa relativno rijetko; često glumi u djelima avangardnijih redatelja u inozemstvu (npr. Švicarska, Belgija, SR Njemačka), kao i u kratkim igr. filmovima (npr. Notre Dame de Croisette, 1981, D. Schmieda). U novije vrijeme češće nastupa u kazalištu i na televiziji.

Njezina kći Pascale Ogier (1960-1984) smatrana je jednom od najnadarenijih mlađih glumica franc. kinematografije.

Ostale važnije uloge: Paulina odlazi (A. Téchiné, 1969); Strofe za Sofiju (M. Mizrahi, 1971); Sastanak u Brayu (A. Delvaux, 1971); Out One: spektar (J. Rivette, 1972); Otmica u Palači pravde (É. Molinaro, 1972); Diskretni šarm buržoazije (L. Buñuel, 1972); Ljubavnice (F. Leterrier, 1973); La paloma (D. Schmied, 1974); Brak (C. Lelouch, 1974); Vesela rastava (H. Carlsen, 1974); Céline i Julie se voze u čamcu (J. Rivette, 1974); Duelle (J. Rivette, 1976); Zlatni pramenovi (W. Schröter, 1976); Treća generacija (R. W. Fassbinder, 1979); Sjeverni most (J. Rivette, 1981); Agatha i beskrajno čitanje (M. Duras, 1981); Navire Night (M. Duras, 1983); Moj slučaj (M. de Oliveira, 1986).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

OGIER, Bulle. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/3819>.