LZMK

Filmska enciklopedija

BARSACQ, Léon Filmska traka traži dalje ...

BARSACQ, Léon, franc. scenograf (Kafa na Krimu, 18. X 1906 — Pariz, 23. XII 1969). Studira na pariškoj Školi za primijenjenu umjetnost, a od 1931. radi na filmu kao asistent scenografa. Prvu samostalnu scenografiju dobiva u filmu Marseljeza (J. Renoir, 1938); surađujući s istaknutim redateljima, stekao je ugled jednog od najtalentiranijih franc. scenografa. B. pri tom pokazuje poseban osjećaj za stvaranje atmosfere, bilo da je riječ o evokaciji Pariza XIX st. u filmovima kao što su Djeca raja (M. Carné, 1944) i Šutnja je zlato (R. Clair, 1947), ili o scenogr. sugeriranju tjeskobe u klaustrofobičnom thrilleru Demoni (H.-G. Clouzot, 1955). B. je autor dviju autoritativnih knjiga o film. scenografiji: Filmska scenografija (Le décor de film, Paris 1970); Caligarijev kabinet i druge velike iluzije (Caligari's Cabinet and Other Grand Illusions, New York 1976).

Ostali važniji filmovi: Svjetlost ljeta (J. Grémillon, 1943, koscenograf); Idiot (G. Lampin, 1946); Bijele šape (J. Grémillon, 1949); Ljepota đavla (R. Clair, 1949); Ljepotica noći (R. Clair, 1952); Rim, jedanaest sati (G. De Santis, 1952); Veliki manevri (R. Clair, 1955); Ulica snova (R. Clair, 1957); Mutivoda (J. Duvivier, 1957); Najduži dan (K. Annakin, B. Wicki i A. Merton, 1962); Posjet (B. Wicki, 1964); Tri sobe na Manhattanu (M. Carné, 1965); Fedra (P. Jourdan, 1969).

D. Žč.


Citiranje:
BARSACQ, Léon. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 20.1.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=378>.

kratice i simboli