NOIRET, Philippe

NOIRET, Philippe, franc. filmski, kazališni i tv-glumac (Lille, 1. X 1931). God. 1950/51. uči glumu kod R. Blina. Prvi angažman dobiva u provinciji (Bretanja), 1953-60. član je pariškog Théâtre National Populaire J. Vilara; do 1965. stečeni ugled potvrđuje i u kazalištima Théâtre de l'Oeuvre i Noctambules. Na filmu debitira 1956 (srednjometr. Kratka poanta A. Varda), no karijeru stvarno otpočinje komički impostiranom ulogom strica u filmu Zazie u metrou (1960) L. Mallea. Međunar. ugled stječe ulogom egoističnoga, beskarakternog muža gl. junakinje u Thérèse Desqueyroux (1962) G. Franjua, kojom je zapažen na festivalu u Veneciji. Krupan, markantna lica smirena izraza, autoritativna nastupa, otada se — glumom bez vidljivih vanjskih sredstava — ističe u karakternim ulogama (gl. i sporednim) najšireg raspona: od komičnih do izrazito negativnih. Bez obzira na žanr ili pov. razdoblje, on je oličenje »tipično francuskoga« mirnog građanina, iza čijeg se distingviranog ponašanja često kriju prikrivene emocije, ponekad i perverzne sklonosti. Najuspješnije surađuje sa B. Tavernierom: kao urar koji se nastoji suočiti s činjenicom da mu je sin ubojica u Uraru iz Saint-Paula (1973); kao dekadentni regent u predrev. Francuskoj XVIII st. u filmu Neka otpočne svečanost (1975); kao represivni sudac u Sucu i ubojici (1976); kao deziluzionirani kolonijalni policajac koji, ismijavan od okoline, počinje djelovati gotovo luđački okrutno u Mlaćenju (1981). Od ostalih dramskih uloga ističu se: epizoda korumpiranoga polit. novinara u Atentatu (1972) Y. Boisseta, te likovi mirnog oca obitelji kojeg ubojstvo supruge i kćeri pretvara u pomahnitalog osvetnika u Staroj pušci (1975) R. Enricoa, za koju je nagrađen Césarom (prvim uopće), pisca u osobnoj i stvaralačkoj krizi u Ljubičastom taksiju (1977) Y. Boisseta, nadmenog oficira-aristokrata u Fort Saganneu (1984) A. Corneaua, policajca sumnjiva morala u Pokvarenim policajcima (1984) C. Zidija i optimističkog tv-voditelja iza čijih se »ružičastih« programa kriju cinizam, laž, pohlepa i zločin u Maskama (1987) C. Chabrola. Od komičnih uloga posebno su zapažene one u filmovima Usidjelica (1971) J.-P. Blanca i Policajac prije svega (1978) Ph. de Brocaa i M. Audiarda. Do 1988. nastupio je u oko 90 filmova (često i u tal., brit. i američkima). Glumi i na televiziji.

Ostale važnije uloge: Za sve zlato svijeta (R. Clair, 1961); Cyrano i d'Artagnan (A. Gance, 1963); Život u dvorcu (J.-P. Rappeneau, 1965); Očevo putovanje/Praznik bez radosti (D. de La Patellière, 1966); Jedna i druga (R. Allio, 1967); Noć generalâ (A. Litvak, 1967); Sedam puta žena (V. De Sica, 1967); Sretni Aleksandar (Y. Robert, 1967); Moj ujak Benjamin (É. Molinaro, 1969); Tajanstvena Justine (G. Cukor i J. Strick, 1969); Topaz (A. Hitchcock, 1969); Murphyjev rat (P. Yates, 1971); Mandarinka (É. Molinaro, 1971);Policijska ucjena (É. Molinaro, 1971); Veliko žderanje (M. Ferreri, 1973); Zmija (H. Verneuil, 1973); Tajne pariškog podzemlja (P. Tchernia, 1973); Tajna (R. Enrico, 1974); Igranje s vatrom (A. Robbe-Grillet, 1975); Ne diraj bijelu ženu (M. Ferreri, 1975); Prijatelji moji (M. Monicelli, 1975); Tatarska pustinja (V. Zurlini, 1976); Žena na prozoru (P. Granier-Deferre, 1976); Svjedok (J.-P. Mocky, 1978); Ubojstvo à la carte (T. Kotcheff, 1978); Ukrali su Jupiterovo bedro (Ph. de Broca, 1979); Pismo-glava (R. Enrico, 1980); Tri brata (F. Rosi, 1980); Tjedan praznika (B. Tavernier, 1980); Sjeverna zvijezda (P. Granier-Deferre, 1982); Vincentov prijatelj (P. Granier-Deferre, 1983); Prijatelji moji II (M. Monicelli, 1983); Afrikanac (Ph. de Broca, 1983); Idućeg ljeta (N. Trintignant, 1985); Nadajmo se da je žensko (M. Monicelli, 1986); Zlatne naočale (G. Montaldo, 1986); Porodica (E. Scola, 1987); Zabranjeno utapljanje (P. Granier-Deferre, 1987); Pobunjenici (Ph. de Broca, 1988).