NIGERIJA

NIGERIJA. Kao i u dr. zemljama anglofonske crne Afrike, i u Nigeriji je kinematografija slabije razvijena nego u afr. zemljama franc. govornog područja. Iako najmnogoljudnija zemlja kontinenta (oko 100 milijuna stanovnika), N. je slabo kinoficirana (samo oko 200 kinematografa); mnogo je jače razvijena tv-mreža. Razvitak domaće kinematografije otežava i činjenica da se u zemlji govori oko 250 različitih jezika (glavni su joruba, hausa i ibo). Prve filmove (uglavnom etnografskog karaktera) u Nigeriji su snimali brit. kolonizatori 1945-47. Nakon stjecanja nezavisnosti (1960) osnovano je drž. filmsko poduzeće koje je snimalo film. novosti i dokum. filmove (uglavnom za televiziju, ministarstvo informacija i ambasade u inozemstvu). Nigerijac Francis Oladele prvi je samostalni producent anglofonske crne Afrike, s ambicijom da snima filmove »i za Afriku i za Evropu« te da u Nigeriji stvori »afrički Hollywood«; no domaćih kadrova za takvu zamisao nije bilo dovoljno. Među malobrojnim sineastima Nigerije najplodniji je Ola Bologun koji je režirao prvi domaći cjelovečernji igr. film »Alfa« (1972) o životu crnih radnika i intelektualaca u Parizu, kao i filmove »Amade« na jeziku ibo i »Ajani Ogun« na jeziku joruba (oba 1975). Značajan je i Horatio Jones, autor prvoga dugometražnoga dokum. filma »Dva čovjeka i koza« (1966) o Agudima, bogatim crnim katolicima iz Brazila i s Kube koji su se potkraj XIX st. vratili u staru postojbinu. Ističu se još Segun Olusola (koji često ekranizira djela nigerijskih književnika, npr. nobelovca Wole Soyinke) filmom »Sin Afrike« (1971), zatim Tony Isaacs, Bayo Inowhere i E. Ugboma. U zemlji često snimaju i strani sineasti; osobito se ističu filmovi »Žetva Kongija« prema drami Wole Soyinke te »Odbrojavanje u Kusiniju« (oba 1971) am. glumca i redatelja Ossieja Davisa. U novije vrijeme film. produkcija u Nigeriji opada u korist televizijske. Za potrebe brojne publike uvozi se, međutim, čak oko 500 stranih igr. filmova godišnje.