NICKELODEON

NICKELODEON, u Vel. Britaniji penny gaff, u nas popularno kino za groš, naziv za vrstu kinemat. dvorana u SAD, često preuređenih skladišta ili trgovina. Skovao ga je zabavljač John P. Harris — od engl. riječî nickel (popularan naziv za novčić od 5 centi) i Odeon (često ime varijetetskih dvorana), a sadrži i blago podrugljiv prizvuk (premda su se kasnije i čitavi lanci reprezentativnih kino-dvorana nazivali Odeon). N. su se naglo razvili oko 1905. u radničkim četvrtima velikih am. gradova (1908. bilo ih je samo u New Yorku 325); bila su to manja kina (rijetko s više od 250 sjedišta), skromno opremljena (uske dvorane s drvenim klupama), jeftina (cijena je dugo bila 5 centi, s vremenom je ipak rasla), ali su svojim vlasnicima donosila velike prihode. Mnogi od najistaknutijih am. producenata karijere su otpočeli kao kino-operateri ili vlasnici nickelodeona (npr. W. Fox, C. Laemmle, M. Loew i A. Zukor). Izgradnjom velikih, modernih kinematografa, poč. 20-ih godina naziv zadobiva nostalgičan i romant. prizvuk. Svojim filmom Kino za groš (1976) P. Bogdanovich izražava svojevrstan hommage tomu pionirskom dobu film. prikazivalaštva i kinematografije u cjelini.