NEGRONI, Baldassare

NEGRONI, Baldassare, tal. redatelj, scenarist, producent i snimatelj (Rim, 21. I 1877 — Rim, 18. VII 1945). Iz grofovske obitelji, studirao pravo i radio kao odvjetnik. Na filmu od 1910. Kao snimatelj dokum. filmova; od 1911. je scenarist, a od 1912. redatelj u tvrtki Cines. God. 1912-30. režirao je 76 nij. filmova kao jedan od tipičnih redatelja u službi zvijezdâ (→ divizam); u njegovim prvim filmovima igra najčešće F. Bertini, od 1914. kasnija supruga Hesperia, a često je surađivao i s popularnim glumcima T. Carminatijem, E. Ghioneom i B. Paganom. Djelima nesumnjive vizualne atraktivnosti — mahom salonskim dramama iz života aristokracije, ekranizacijama knjiž. djelâ i pov. spektaklima — postizao je velike komerc. uspjehe i značajno pridonio dominaciji tal. kinematografije 10-ih godina na svjetskom tržištu. Iz njegova opsežnog opusa izdvajaju se: Priča jednog Pierrota (Histoire d'un Pierrot, 1914), ekranizacija istoimene muz. pantomime F. Beissiera; Dama s kamelijama (La signora delle camelie, 1915) prema djelu A. Dumasa; Lijepa gospođa Hébert (Le belle Madame Hébert, 1919) prema kaz. komadu A. Hermanta, zbog delikatnosti fabule i slobodnijih scena znatno oštećen od cenzure. U zv. razdoblju režirao je samo 2 filma, posvetivši se od 1936. superviziji režije i producenturi — i režimskih propagandnih filmova (npr. Opsada Alcazara, 1940, A. Genine) i umjetnički ambicioznijih projekata (npr. Garibaldinac u samostanu, 1942, V. De Sike).

Ostali važniji filmovi: Suze i osmijesi (Lagrime e sorrisi, 1912); Mala učiteljica (La maestrina, 1913); Duša iz polusvijeta (L'anima del demi-monde, 1913); Maska poštenja (La maschera dell'onestà, 1914); U tuđem gnijezdu (Nel nido straniero, 1914); Svjetla u mraku (Fiamme nell'ombra; 1915); Marcella (1915); Jou-Jou (1916); Lovina (La curée, 1916); Perjanica (L'aigrette, 1916); Napuštena žena (La donna abbandonata, 1917); Madame Flirt (1918); Vrtoglavica (Vertigine, 1919); Utvare (Chimere, 1919); Madame Sans-Gêne (1921); Svratište sjenâ (La locanda delle ombre, 1923); Beatrice Cenci (1926); Kočijaš iz Moncenisija (Il vetturale del Moncenisio, 1927); Judita i Holoferno (Giuditta e Oloferne, 1928); Posljednji carevi (Gli ultimi Zar, 1928).