NEGRI, Pola

NEGRI, Pola (pr. ime Barbara Apolonia Chałupiec, negdje Chałupek), njemačko-am. glumica polj. podrijetla (Janowa, 31. XII 1894, negdje 3. I 1897 — San Antonio, Texas, 1. VIII 1987). Kći romskog muzikanta i Poljakinje, uči balet u Petrogradu i 1913. debitira u varšavskom Teatru Maly kao Pola Negri (u čast tal. književnice Ade Negri). Na filmu se prvi put pojavljuje 1914 (Zarobljenica strasti J. Pawlowskog, navodno prema vlastitomu /nepotpisanom/ scenariju); za početke njene karijere osobito je važan redatelj A. Hertz, s kojim snima 7 filmova (npr. Bestia, 1915, i Arabella, 1916). God. 1917. prihvaća ponudu M. Reinhardta da postane članica njegova berlinskog kazališta; iste godine počinje nastupati i u njem. filmovima. Privlačna tamnoputa crnka, najuspješnije surađuje sa D. Buchowetzkim (npr. Sapfa, 1922) te osobito sa E. Lubitschem (6 filmova u Njemačkoj) koji je — uglavnom u kostimiranim djelima — najfunkcionalnije znao istaknuti njezin samosvojni nastup i »animalni seksualni magnetizam« u ulogama misterioznih, čak i bezosjećajnih žena. Velik međunar. uspjeh u naslovnoj ulozi Lubitscheve Gospođe Dubarry (1919) donosi joj 1922. poziv u Hollywood (kompanija Paramount). Njezina se izrazita osobnost tek s osrednjim uspjehom prilagođuje hollywoodskom ukusu i »standardiziranom glamouru«, često s pretjeranim naglaskom na ekstravaganciji i »egzotičnom temperamentu«. Premda neadekvatno prezentirana, N. ipak postaje jedna od prvih uspješnijih strankinja u am. kinematografiji (kasnije i kult-zvijezda), označujući prevladavanje tipa → fatalne žene (npr. Th. Bara) i prijelaz na suvremeniju → mondenku i budući → vamp. Najveće uspjehe ostvaruje u filmovima Zabranjeni raj (1924) E. Lubitscha, kao rus. carica Katarina Velika, i Hotel Imperial (1927) M. Stillera, kao sluškinja koja za I svj. rata štiti skrivenog oficira. Po pojavi zv. filma — zbog lošeg izgovora engleskog, nesposobnosti da se prilagodi zahtjevima novog medija i promijeni glum. stil, te neuspjeha filma Žena zapovijeda (P. L. Stein, 1932) — vraća se 1934. u Njemačku. Uspjeh ponovno postiže njem. filmovima Mazurka (W. Forst, 1935), Od Moskve do Shanghaja (P. Wegener, 1936) i Madame Bovary (G. Lamprecht, 1937). Po izbijanju II svj. rata vraća se u SAD i glumi svoju posljednju gl. ulogu u komediji Hi Diddle Diddle (A. L. Stone, 1943); kasnije samo još jednom, u sporednoj ulozi, nastupa na filmu 1964 (u Disneyjevoj produkciji). Objavila je autobiografiju Uspomene zvijezde (Memoirs of a Star, 1970).

Jedna od najvećih zvijezda nij. razdoblja, čije su stvarne glum. sposobnosti i danas predmet raspravâ, publiku je privlačila i rivalstvom sa G. Swanson te burnim privatnim životom (više brakova, veze sa R. Valentinom i Ch. Chaplinom, glasine o vezi s Hitlerom). Efektno ju je opisao J. Dos Passos u Valentinovoj biografiji Adagio Dancer (u trilogiji USA iz 1936).

Ostale važnije uloge: Oči mumije Ma (E. Lubitseh, 1918); Carmen (E. Lubitsch, 1918); Sumurun (E. Lubitsch, 1920); Brdska mačka (E. Lubitsch, 1921); Plamen (E. Lubitsch, 1922); Bella donna (G. Fitzmaurice, 1923); Španjolski plesač (H. Brenon, 1924); Španjolka (S. Olcott, 1925); Istočno od Sueza (R. Walsh, 1925); Kruna laži (D. Buchowetzki, 1926); Žena pred sudom (M. Stiller, 1927); Žica (R. V. Lee, 1927); Glumičine ljubavi (R. V. Lee, 1928).

LIT.: V. Korolevič, Pola Negri, Moskva/Leningrad, 1927; N. Zierold, Sex Goddesses of the Silent Screen, Chicago 1973.