NALIS, Antun-Tonči

NALIS, Antun-Tonči, film. i tv-glumac (Zadar, 4. II 1911). Studirao pravo u Beogradu. Kao glumac započinje u jednoj amat. družini u Šibeniku. Na filmu debitira 1949, glumeći ustašu u Zastavi B. Marjanovića. Ta uloga daje pečat prvom razdoblju njegove karijere, pa negativce vrlo upečatljivo portretira i u filmovima Plavi devet (K. Golik, 1950), U oluji (V. Mimica, 1952), Kameni horizonti (Š. Šimatović, 1953) i Krvavi put (R. Novaković i K. Bergström, 1955). Naslovnom ulogom u Jubileju gospodina Ikla (V. Mimica, 1955) otkriva se kao nadaren komičar. Glumac intuicije, otada će na filmu i televiziji (pa i na estradi) ostvariti mnogobrojne veće ili manje uloge takvog karaktera (npr. u seriji satiričnih kratkih igr. filmova pod naslovom Baltazar te u tv-serijama Naše malo misto D. Marušića i Velo misto J. Marušića). Ipak, najveća je priznanja dobio za tragičnu ulogu tifusara u filmu Pogled u zjenicu sunca (V. Bulajić, 1966), za koju je na festivalu u Puli nagrađen Zlatnom arenom (ex aequo). Do 1987. nastupio je u oko 150 filmova. Nagrađen je rep. Nagradom »Vladimir Nazor« za životno djelo 1975.

Ostale važnije uloge: Sinji galeb (B. Bauer, 1953); Zle pare (V. Stojanović, 1956); H-8 (N. Tanhofer, 1958); Karolina Riječka (V. Pogačić, 1961); Martin u oblacima (B. Bauer, 1961); Sreća dolazi u devet (N. Tanhofer, 1961); Zvižduk u osam (S. Mrmak, 1962); Dvostruki obruč (N. Tanhofer, 1963); Glineni golub (T. Janić, 1966); Kaja, ubit ću te! (V. Mimica, 1967); Goli čovik (O. Gluščević, 1968); Kad čuješ zvona (A. Vrdoljak, 1969); Družba Pere Kvržice (V. Tadej, 1970); Prvi splitski odred (V. Berčić, 1972); Vlak u snijegu (M. Relja, 1976); Okupacija u 26 slika (L. Zafranović, 1978); Čovjek koga treba ubiti (V. Bulajić, 1979); Pad Italije (L. Zafranović, 1981).

LIT.: M. Boglić, Antun Nalis, Niš 1986.