NAGRA

traži dalje ...

NAGRA, naziv polj. podrijetla (nagrać: snimiti) za prenosivi profesionalni magnetofon vrhunske studijske kvalitete sa 6,3 mm (1/4 inča) vrpcom. Prvu Nagru konstruirao je doseljeni Poljak Stefan Kudelski 1951. u švic. gradiću Prillyju kraj Lausanne; već 1953. otpočeo je i s tvorničkom proizvodnjom. To je lako prenosivi aparat malih dimenzija, a vrpce se pokreću opružnim mehanizmom s kugličnim stabilizatorom (s pomoću ručke). God. 1952. N. je već primjenjivana za radio-reporterska snimanja na Radio-Lausanni i Radio-Genèvi, a 1956. B. Vovk je i na Radio-Televiziji Zagreb izvršio prva snimanja; 1958. N. je potpuno tranzistorizirana i dobiva elektromotor s tahimetrijskim sistemom stabilizacije brzine kretanja vrpce. Kada Kudelski 1962. pronalazi tzv. neopilot-sistem (→ pilotton) za sinkrono snimanje s film. kamerom, N. naglo prodire i na film. Stalno usavršavana (1970-80. svake godine proizveden je novi tip specijalizirane namjene) i raširena po čitavom svijetu, danas služi za najraznovrsnija snimanja zv. signala.

Na filmu se koristi za sva eksterijerna i interijerna snimanja zvuka, visokokvalitetna snimanja govora i glazbe u stereofonskoj tehnici, snimanje svih vrsta šumova i zv. efekata u prirodi (od 2,5 do 35 kHz), snimanje popularnoznanstvenih filmova, snimanje i mjerenje jačine zvuka (posebno buke i vibracija s frekventno-moduliranim zapisom zv. signala), a u minijaturnoj izvedbi (težine 574 grama s baterijama i 3,81 mm vrpcom) za najdelikatnija sinkrona snimanja zvuka.

God. 1965, 1978. i 1979. Kudelski je nagrađen specijalnim Oscarima za izum i permanentno usavršavanje Nagre.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

NAGRA. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/3667>.