MOSKVIN, Andrej Nikolajevič

MOSKVIN, Andrej Nikolajevič, sovj. snimatelj (Petrograd, danas Lenjingrad, 14. II 1901 — Lenjingrad, 28. II 1961). Sin inženjera, na film dolazi vrlo mlad i sudjeluje u radu → FEKS-a. Snim. karijeru otpočinje radeći za G. M. Kozinceva i L. Z. Trauberga. Dok dr. slavni sovj. snimatelj tog doba, A. D. Golovnja i E. K. Tissé, preferiraju grafiku, maksimalnu jasnoću i jednostavnost vizualne forme, M. teži dinamici kadra i liričnosti. Već u trilogiji o Maksimu Gorkom (Maksimova mladost, 1935, Maksimov povratak, 1937, i Viborška strana, 1939, Kozinceva i Trauberga) dolazi do izražaja njegova težnja prema realizmu (u nekim slučajevima čak naturalizmu). Ima maksimalno razvijen osjećaj za kompoziciju kadra, uvijek u najužoj svezi s radnjom. Svjetlom stvara treptajuću, dinamičnu i vrlo ekspresivnu atmosferu. Snimajući Ivana Groznog (I dio 1944, II 1946) S. M. Ejzenštejna, radi samo u interijerima (Tissé u eksterijerima); prilagodivši se stilu redatelja, ostvaruje fotografiju iznimne plastičke spektakularnosti (sugestivna kompozicija i svjetlosni kontrasti /mjestimično gotovo u ekspresionističkom stilu, osobito sjene na zidovima/). Znatnu pažnju posvećuje i portretiranju likova — onome što Ejzenštejn naziva »svjetlosnom formulom lika«. Treba spomenuti i eksperiment s uporabom boje u antologijskoj sceni plesa opričnikâ. U novije vrijeme osobito mu je zapažena fotografija u Dami s psićem (1960) J. J. Hejfica, gdje difuznim svjetlom ostvaruje nostalgični i melankolični ugođaj novele A. P. Čehova.

Ostali važniji filmovi: Kabanica (G. M. Kozincev i L. Z. Trauberg, 1926); Novi Babilon (G. M. Kozincev i L. Z. Trauberg, 1929); Sama (G. M. Kozincev i L. Z. Trauberg, 1931); Pirogov (G. M. Kozincev, 1947); Bjelinski (G. M. Kozincev, 1951); Don Quijote (G. M. Kozincev, 1956); Priče o Lenjinu (S. J. Jutkevič, 1957).