MOSER, Hans

MOSER, Hans (pr. ime Jean Juliet), austr. glumac (Beč, 6. VI 1880 — Beč, 19. VI 1964). Sin kipara, glumu uči u Beču. Karijeru otpočinje u putujućoj trupi, potom nastupa u pokr. kazalištima. U Beč se vraća 1919; kao član vodećih kaz. kuća (najdulje Theatera in der Josefstadt) i kabaretist postaje jedan od ljubimaca bečke publike; osobito se ističe u djelima J. N. Nestroya i A. Schnitzlera, a njegova interpretacija tamničara Froscha u opereti Šišmiš J. Straussa ml. legendaran je glum. domet. Na filmu debitira u nij. razdoblju (Odijelo čini čovjeka, 1922, H. Steinhoffa), no afirmira se u zvučnome — isključivo u komičnim ulogama. Niska rasta, izborana lica i kreštava glasa specifičnog timbra, izgradio je tip izrazito austrijske (uglavnom bečke) pučke, dijalektalne komike (u starijoj dobi i s dozom sjete). Najzapaženije uloge ostvario je u filmovima W. Forsta Maskerada (1934), Burgtheater (1936) i Bečka krv (1942). Uz njem. glumca Th. Lingena (s kojim je često nastupao u paru), najpopularniji je film. komičar njem. govornog područja. Igrao je u više od 150 filmova.

Ostale važnije uloge: Mladi barun Neuhaus (G. Ucicky, 1934); Kćeri njegove visosti (R. Schünzel, 1934); Uličica k raju (M. Frič, 1936); Moj sin, gospodin ministar (V. Harlan, 1937); Šišmiš (P. Verhoeven, 1937); Ljudi iz varijetea (J. von Baky, 1939); Bal u Operi (G. von Bolvary, 1939); Bečke priče (G. von Bolvary, 1940); Gospođa Luna (Th. Lingen, 1942); Sedam godina peha (E. Marischka, 1942); Sedam godina sreće (E. Marischka, 1943); Braća Schrammel (G. von Bolvary, 1944); Dvorski savjetnik Geiger (H. Wolff, 1947); Theodor na golu (E. W. Emo, 1950); Stidi se, Brigitte! (E. W. Emo, 1952); Nosača, molim! (F. Antel, 1953); Jedno srce i duša (M. Nosseck, 1956).

LIT.: S. a., Hans Moser — ein kleiner grosser Mann, Wien 1946; K. Wichmann, Hans Moser, München 1980.