MOSCHIN, Gastone

MOSCHIN, Gastone, tal. filmski, kazališni i tv-glumac (San Giovanni a Lupatoto, 18. VI 1929). Isprva bankovni činovnik; 1955. diplomira na Akademiji dramskih umjetnosti u Rimu. Karijeru otpočinje u kazalištu a prvi veliki uspjeh postiže na televiziji (uloga Jeana Valjeana u tv-seriji Jadnici /prema V. Hugou/ S. Bolchija iz 1964). Na filmu debitira 1955, a prvu veću ulogu dobiva 1959 (Odvažan potez obično nepoznatih N. Loya). Krupan, proćelav, glasa specifičnog timbra i vrlo temperamentan, specijalizirao se za karakterne uloge najšireg raspona: od (tragi)komičnih (npr. kao frustrirani provincijski knjigovođa u filmu Gospođe i gospoda, 1965, P. Germija /nagrada Nastri d'Argento za epizodu/), često i karikaturalno naglašenih (npr. kao bahati bogataš u filmu Da, gospodine!, 1968, U. Tognazzija), do dramskih (npr. kao vozač kamiona u Posjeti, 1962, A. Pietrangelija) a nerijetko i izrazitih negativaca (npr. kao fašist u Glinenom golubu, 1961, G. Montalda i policijski špijun u Konformistu, 1970, B. Bertoluccija). Najveći uspjeh u publike ostvario je naslovnom ulogom u Don Camillu i današnjoj mladeži (1972) M. Camerinija, kojom je — po mnogim kritičarima — nadmašio prethodnog interpreta Fernandela. Od 70-ih godina posvećuje se uglavnom televiziji i radiju.

Ostale važnije uloge: Kakva radost živjeti (R. Clément, 1960); Bučne godine (L. Zampa, 1962); Povratak u domovinu (D. Damiani, 1963); Sto konjanika (V. Cottafavi, 1964); Mijene naše ljubavi (F. Vancini, 1966); Harem (M. Ferreri, 1967); Specijalisti (S. Corbucci, 1969); Kamo ideš posve gola? (P. Festa Campanile, 1969); Visoko društvo Rima (C. Lizzani, 1971); Zločin Matteotti (F. Vancini, 1973); Kum II (F. F. Coppola, 1974); Prijatelji moji (M. Monicelli, 1975); Žena na prozoru (P. Granier-Deferre, 1976); Pustinjski lav (M. Akkad, 1979); Prijatelji moji II (M. Monicelli, 1983); Šala sudbine (L. Wertmüller, 1983); Trn u srcu (A. Lattuada, 1986); Prijatelji moji III (N. Loy, 1986).