McLUHAN, Marshall

McLUHAN, Marshall, kan. proučavatelj masovnih komunikacija, esejist i teoretičar filma (Edmonton, Alberta, 21. VII 1911 — Toronto, Ontario, 31. XII 1980). Doktorirao iz engl. srednjovjekovne književnosti u Cambridgeu; profesor na sveučilištima u Kanadi i SAD. Autor je djela Mehanička nevjesta: folklor industrijskog čovjeka (The Mechanical Bride: Folklore of Industrial Man, 1951), Gutenbergova galaksija: nastajanje tipografskog čovjeka (The Gutenberg Galaxy: The Making of Typographic Man, 1962), Poznavanje medija — čovjekovih produžetaka (Understanding Media: The Extensions of Man, 1964), Medij je masaža (Medium Is the Massage, 1967) i dr. Proučavajući prirodu masovnih medija i njihov značaj za razvitak suvremenog čovjeka, dolazi do zaključka da se rješenje društv. zbivanjâ može naći u dominirajućem tipu komunikacija: društv. sistem određuje priroda dominantnog medija više od bilo kojega dr. uzroka. Svaki medij je produžetak osjetilâ čovjeka ostvaren posredovanjem znanosti i tehnike (knjiga, novine, radio, film. gramofonska ploča, televizija i sl.). Sredstva komunikacija mijenjaju i sâmog čovjeka i način uporabe njegovih čula, društv. organizaciju i način života, ponašanje i shvaćanja; u razdoblju pisma, nastalog pronalaskom fonetske abecede i usavršenog otkrićem tiskare, čovjek je počeo konkretne stvari zamjenjivati apstrakcijama i upravljati se po načelu linearnosti, postajući izoliran i usamljen (za razliku od prethodnog razdoblja usmenosti i kasnije civilizacije slike, koju karakterizira televizija, a kamo spada i film). U tom smislu, »medij je poruka«; on predstavlja informaciju određenih karakteristika sam za sebe, neovisno o onome što donosi kao sadržinu. Mediji se dijele na hladne (one koji su »nisko određeni«, jer ne stvaraju zasićenost informacijama koje nude, pa ih primalac poruke mora dovršavati svojim pojačanim sudjelovanjem: govor, strip, telefon, televizija) i na vruće (siromašne po sudjelovanju publike uslijed bogatstva informacijâ: radio, fotografija, film). Film je spektakularan spoj stare meh. tehnologije i novoga elektronskog svijeta pa se — sjedinjujući mehaničko i organsko u svijetu »valovitih formi« — vezuje uz tehnologiju tiska i osigurava vlastito razumijevanje kao produženje pismenosti (racionalnost slijeda, linearnost, umanjeno sudjelovanje, uskladištenje velikog broja obavještenja, verbalna ekonomičnost, dubinski simbolizam); tipografski čovjek se filmu brzo prilagodio jer — kao i knjiga — razvija svijet mašte i snova kroz fragmentaciju univerzuma.