McCAREY, Leo

McCAREY, Leo, am. redatelj. scenarist i producent (Los Angeles, 3. X 1898 — Santa Monica, California, 8. VII 1969). Studirao pravo na sveučilištu Southern California. Kraće vrijeme pravnik, na filmu već od 1920; do 1923. asistent je T. Browninga u kompaniji Universal, a u međuvremenu počinje i režirati (cjelovečernje Tajne višeg društva — Society Secrets, 1921). Od 1923. radi za producenta H. Roacha kao scenarist i redatelj kratkometr. komedija sa Ch. Chaseom, a 1926. postaje i potpredsjednik njegove tvrtke. U tom je razdoblju značajan za stvaranje i veliku popularnost komičarskog tandema Stanlio i Olio. Supervizor je većine njihovih filmova do 1929, a redatelj, scenarist i gegmen nekih od najuspjelijih (npr. Bitka stoljeća — The Battle of the Century, 1927, sa C. Bruckmanom, i Dva mornara — Two Tars, 1928, sa J. Parrotom /oba od 2 role/), u kojima osobito razvija smisao za »komediju katastrofe« — postupno razvijanje komične situacije do sveopćeg meteža. Nakon 1930. režira i za dr. kompanije (najviše za Paramount); od 1937. producent je većine svojih filmova, a nekima i (ko)scenarist. I nadalje režirajući komedije, vrlo uvjerljivo spaja komično sa sentimentalnim te iskazuje smisao za psihol. razradbu likova i optimizam sličan onom iz djelâ F. Capre (s kojim ga često uspoređuju). S vodećim komičarima tog doba radi neke od njihovih najuspjelijih filmova: s braćom Marx (Ludi rat braće Marx — Duck Soup, 1933), W. C. Fieldsom (Šest veseljaka — Six of a Kind, 1934), M. West (Ljepotica iz devedesetih — Belle of the Nineties, 1934), Ch. Laughtonom (Ruggles iz Red Gapa — Ruggles of the Red Gap, 1935) i H. Lloydom (Mliječna staza — The Milky Way, 1936). Najveća priznanja polučuje filmovima Strašna istina (The Awful Truth, 1937, Oscar za režiju), jednom od najuspjelijih → screwball-komedija (sa I. Dunne i C. Grantom), i Idući svojim putem (Going My Way, 1944, Oscar za najbolji film i režiju), djelom prigušenije komike, o mladome kat. svećeniku (B. Crosby) koji svojim shvaćanjima zbunjuje starijeg kolegu (B. Fitzgerald). Velik komer. uspjeh tog djela ponavlja pričom iz sl. miljea Zvona Svete Marije (The Bells of St. Mary's, 1945, nominacija za Oscara za režiju), s Crosbyjem i I. Bergman. Konzervativnih polit. gledišta, nakon II svj. rata podržava kampanju senatora J. MacCarthyja, što je osobito uočljivo u filmu Moj sin John (My Son John, 1952). Od 1950. režira rjeđe (ukupno 24 cjelovečernja filma), a povlači se 1962.

I njegov mlađi brat Ray McCarey bio je film. redatelj.

Ostali važniji filmovi — kratkometražni (sa O. Hardyjem): Nije li život strašan? (Isn't Life Terrible, 1925); Lukav poput lisice (Crazy like a Fox, 1926); Zašto djevojke govore ne? (Why Girls Say No, 1927); cjelovečernji: Student druge godine (The Sophomore, 1929); Indiskrecija (Indiscreet, 1931); Momak iz Španjolske (The Kid from Spain, 1932); Pripremi se za budućnost (Make Way for Tomorrow, 1937); Ljubavna afera (Love Affair, 1939); Bilo jednom na medenom mjesecu (Once Upon a Honeymoon, 1942); Dobričina Sam (Good Sam, 1948); Nešto za sjećanje (An Affair to Remember, 1957, remake »Ljubavne afere«); Okupite se oko zastave, momci (Rally round the Flag Boys, 1958); Vrag ne spava (Satan Never Sleeps, 1962).