MAURO, Humberto

MAURO, Humberto, braz. redatelj (Volta Grande, Minas Gerais, 30. IV 1897 — Volta Grande, Minas Gerais, 1983). Studirao tehniku. God. 1924. počinje se u gradiću Cataguesesu amaterski baviti filmom (pod utjecajem am. pustolovnih filmova). Potpora nekolicine mjesnih bogataša omogućuje mu da se profesionalizira i osnuje kompaniju Phebo Brasil Filmes. Njegovi su prvi igr. filmovi vrlo osobni, zasnovani na tradiciji i rijetko vjerna svjedočanstva o karakteru i životu braz. čovjeka (Proljeće života — Na primavera da vida, 1925; Izgubljeno blago — Tesouro perdido, 1927; Ugašena žeravica — Braza dormida, 1928; Rudarska krv — Sangue mineiro, 1929). Financijski neuspješni, donose mu ipak vrlo pohvalne kritike i poziv (1930) da prijeđe u Rio de Janeiro. Surađujući sa scenaristom A. Gonzagom i producentom C. Santosom, snima filmove izrazitije komerc. orijentacije. Pojedini, međutim (Divlja Ganga — Ganga bruta, 1933, i Favela mojih ljubavi — Favela dos meus amores, 1934), svojom se realističnošću i neprikrivenim protestom protiv bijede izrazito ističu u inače »amerikaniziranoj« braz. produkciji tog doba. Od. 1936. voditelj je proizvodnje na Instituta Nacional de Cinema Educativo (akr. INCE), za koji i režira više od 230 obrazovnih i dokum. filmova (ističe se serija Brasilianos, 1948—56). Igr. filmu vraća se tek povremeno; Pjesma sjete (O canto da saudade, 1952) obnavlja interes za njegovo djelo — jedini zaokruženiji film. opus braz. kinematografije do pojave pokreta → Cinema Nôvo. Bavio se i scenaristikom za dr. redatelje (npr. Kako je bio ukusan moj Francuz, 1971, N. Pereire dos Santosa) te glumom (u svojim i tuđim filmovima).

Ostali igr. filmovi: Usne bez poljubaca (Labios sem beijos, 1930); Glas karnevala (A voz do carnaval, 1932); Grad-žena (Cidade-mulher, 1935); Otkriće Brazila (O deseobrimento do Brasil, 1937); Glina (Argila, 1940).