MASTROIANNI, Marcello

traži dalje ...

MASTROIANNI, Marcello, tal. filmski, kazališni i tv-glumac (Fontana Liri, 28. IX 1923). Potomak siromašne zemljoradničke obitelji koja 30-ih godina seli u Rim. Za II svj. rata teh. crtač; Nijemci ga šalju u radni logor odakle bježi, krijući se do kraja rata u Veneciji. Kraće vrijeme radi kao činovnik, nastupajući usporedo u amaterskoj kaz. družini. Na filmu debitira 1947 (Jadnici R. Frede), no za početke njegove karijere značajnije je kaz. iskustvo pod vodstvom L. Viscontija iduće godine (Kako vam drago i Troilo i Kresida W. Shakespearea). Poč. 50-ih godina, nastupivši u 3 filma L. Emmera (Nedjelja u kolovozu, 1950; Pariz je uvijek Pariz, 1951; Djevojke sa Španjolskog trga, 1952) iskazuje glum. dar i izraziti senzibilitet film. glumca te počinje stjecati popularnost. Prvi značajniji uspjeh postiže gl. ulogom u Danima ljubavi (1954) G. De Santisa, za koju je nagrađen godišnjom nagradom tal. kritike Nastri d'Argento. Srednjeg rasta, izražajnih očiju i bujne tamne kose, svoje likove izgrađuje na suprotnostima: svježinu i spontanost združuje s apatično-sanjivim držanjem a mekoćom i osjećajnošću glasa stvara melankoličnu pozadinu za uglavnom humorističku impostaciju likova — u rasponu od dječačkog nestašluka do zlobnog cinizma. Simpatična nastupa, savršene dikcije i kontroliranoga glum. izraza, već potkraj 50-ih godina nameće se kao jedan od vodećih tal. glumaca. Postavši i međunarodno poznat filmovima Bijele noći (L. Visconti, 1957, Nastri d'Argento) i Obično nepoznati lopovi (M. Monicelli, 1958), ulogom novinara koji se u izvještačenom velegradskom životu odriče vlastitih ideala i dostojanstva u filmu Slatki život (F. Fellini, 1960, Nastri d'Argento) predstavlja se kao reprezentant suvremenoga evr. građanskog antijunaka, iz srednje ili više srednje klase, svojevrsnoga »suvišnog« čovjeka koji ne cijeni nikoga, ali i sebe osuđuje na pasivnost, ispraznost i vegetiranje, odražavajući time naličje ekon. prosperiteta tog doba (no bez grča i pobune na način J.-P. Belmondoa iz tadašnjih filmova J.-L. Godarda). Taj status potvrđuje i sljedećim ulogama ljudi zahvaćenih duhovnom, emocionalnom i profesionalnom krizom: pisca u filmu Noć (M. Antonioni, 1961) i film. redatelja u filmu Osam i pol (F. Fellini, 1963). Stvoreni lik dopunjuje i pridaje mu specifičnu dimenziju ulogama koje dovode u pitanje vitalnost → latinskog ljubavnika, Iako miljenik ženskog gledateljstva kao zavodnik koji pruža motive i za zaštitničku i poticajnu brigu, M. je uvjerljiv i kao superiorni no zapravo impotentni »osvajač« u Lijepom Antoniju (1960) M. Bologninija i čovjek potentan samo u životnoj opasnosti u Casanovi '70 (1965) M. Monicellija. Sl. uloge ostvaruje i u filmovima M. Ferrerija (npr. Lisa, 1972; Veliko žderanje, 1973; Zdravo, muškarčino, 1978; Priča o Pieri, 1983), u kojima parodira »macho-ideologiju«, a razne simptome pervertiranosti u mentalnom, seksualnom i soc. aspektu dovodi do grotesknog preuveličavanja i apsurda. Popularnost u najšire publike stječe u tzv. komedijama na talijanski način, od kojih se ističu Razvod na talijanski način (1961, Nastri d'Argento) P. Germija, Jučer, danas, sutra (1963) i Brak na talijanski način (1964) V. De Sike (snimljene u produkciji C. Pontija i uz čestu partnericu S. Loren /desetak filmova/), te Drama ljubomore (1970, nagrađen na festivalu u Cannesu) E. Scole. Uspjeh njegovih filmova u inozemstvu omogućuje mu i nastupe u međunar. produkcijama (npr. Privatni život, 1961, L. Mallea; Leo Posljednji, 1970, J. Boormana; Što?, 1972, R. Polanskog), no — zbog tipično tal. obilježja njegovih kreacija — rjeđe od očekivanja. Ugled jedne od vodećih evr. zvijezda (uz A. Delona i J.-P. Belmondoa), koji pothranjuje sentimentalnim vezama s partnericama, bez poteškoća održava i 80-ih godina (npr. uloge u Henriku IV, 1984, M. Bellochija /naslovna/ i Crnim očima, 1987, N. S. Mihalkova /nagrada u Cannesu i Nastri d'Argento/). Do 1988. nastupio je u više od 130 filmova. Glumi i na televiziji (npr. tv-ekranizacija Sartreovih Prljavih ruku E. Petrija iz 1978). — Tokom karijere nije zapuštao ni kaz. aktivnost, nastupajući (uz redovito pohvalne kritike) u ulogama najšireg raspona: od Shakespearea do Čehova, Millera i Williamsa (1983. i u Parizu na francuskom).

Njegov brat Ruggero Mastroianni vrhunski je tal. montažer.

Ostale važnije uloge: Pasji život (Steno i M. Monicelli, 1950); Kronika o siromašnim ljubavnicima (C. Lizzani, 1954); Naša vremena (A. Blasetti, 1954); Kuća Ricordi (C. Gallone, 1954); Lijepa mlinarica (M. Camerini, 1955); Šteta što je baš takva! (A. Blasetti, 1956); Bigamist (L. Emmer, 1956); Očevi i sinovi (M. Monicelli, 1957); Zakon (J. Dassin, 1958); Ljetne priče (G. Franciolini, 1958); Ferdinand I, napuljski kralj (G. Franciolini, 1959); Neprijatelj svoje žene (G. Puccini, 1959); Adua i prijateljice (A. Pietrangeli, 1960); Sablasti u Rimu (A. Pietrangeli, 1961); Ubojica (E. Petri, 1961); Obiteljska kronika (V. Zurlini, 1962); Danas, sutra, prekosutra (omnibus, sve 3 epizode, 1965); Deseta žrtva (E. Petri, 1965); Ja, ja ... pa ostali (A. Blasetti, 1965); Operacija Opijum (T. Young, 1966); Stranac (L. Visconti, 1967); Duh na talijanski način (R. Castellani, 1967); Ljubavnici/Posljednja ljubav (V. De Sica, 1968); Suncokreti (V. De Sica, 1969); Svećenikova žena (D. Risi, 1970); Zovem se Rocco Papaleo (E. Scola, 1971); To se događa samo drugima (N. Trintignant, 1971); Rim (F. Fellini, 1972); Ugrizi pa bježi (D. Risi, 1973); Najznačajniji događaj otkako je čovjek stupio na Mjesec (J. Demy, 1973); Allonsanfan (P. i V. Taviani, 1974); Zdravo, umjetnice (Y. Robert, 1975); Ne diraj bijelu ženu (M. Ferreri, 1975); Toliko smo se voljeli (E. Scola, 1975); Božanstvena žena (G. Patroni Griffi, 1975); Žena nedjelje (L. Comencini, 1976); Todo modo (E. Petri, 1976); Po starim stubama (M. Bolognini, 1976); Dvostruko umorstvo (Steno, 1976); Jedan izuzetan dan (E. Scola, 1977); Takva kakva si (A. Lattuada, 1978); O ljubavi i krvi (L. Wertmüller, 1979); Misterij u Napulju (S. Corbucci, 1979); Grad ženâ (F. Fellini, 1979); Terasa (E. Scola, 1980); Koža (L. Cavani, 1980); Dva lica jedne žene (D. Risi, 1981); Noć u Varennesu (E. Scola, 1981); Onkraj vrata (L. Cavani, 1982); Makaroni (E. Scola, 1985); Dva života Matije Pascala (M. Monicelli, 1985); Pčelar (Th. Angelopoulos, 1986); Ginger i Fred (F. Fellini, 1986); Intervju (F. Fellini, 1987); Miss Arizona (P. Sándor, 1988).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

MASTROIANNI, Marcello. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/3340>.