MAROKO

traži dalje ...

MAROKO. U zemlji se snimalo već od sâmog pronalaska filma, no samo kao ambijentalnoj i folklornoj kulisi za filmove strane proizvodnje. Domaća proizvodnja počinje se postupno razvijati tek od stjecanja nezavisnosti 1956. Film. središte je Casablanca sa 54 kinematografa (od 244 u cijeloj zemlji), a tu također djeluju sva distributerska poduzeća (23, većinom vlasništvo stranog kapitala), Marokanski filmski centar (Centre Cinématographique Marocain, akr. CCM) i, u blizini grada, dobro opremljeni film. studio Aïn-Chok osnovan 1968 (drugi, Souissi /osnovan još 1944/ nalazi se pokraj Rabata). U Maroku ne postoji nijedna film. obrazovna ustanova, pa se film. djelatnici uglavnom školuju na visokoj film. školi IDHEC u Parizu (kao i u Bruxellesu, Rimu i Łódźu). Marokanska film. proizvodnja iznosi oko 30 kratkometr. filmova godišnje, uglavnom informativnoga i obrazovnog karaktera, snimljenih u okviru CCM-a, dok za razvitak igr. filma ne postoji poticajna politika. Prvi igr. film snimljen je 1968 — melodrama o stolaru koji postaje popularan pjevač »Pobijediti za život« Mohameda Tazija i Ahmeda Mesnaouija. Budući da stroga cenzura gotovo onemogućuje kritički odnos prema pojavama u marokanskom društvu, otada se snimaju uglavnom melodrame po egip. uzoru ili se o stvarnosti zemlje nastoji progovoriti na prikriven način. Tako Larbi Bennani i Abdelaziz Ramdani u filmu »Kad sazrijevaju datulje« (1969) obiljem folklornih naznaka prikrivaju priču o problemu odnosa tradicije i društv. razvitka, dok Latif Lahlou u »Proljetnom suncu« (1970) prikazuje monotoniju činovničkog životarenja. Nešto se slobodnije izražava Hamid Bennani u filmu »Tragovi« (1970), drami mladića u zaostaloj društv. sredini; to je ujedno prvi marokanski film koji pobuđuje međunar. pažnju. Najpoznatiji je autor marokanske kinematografije Souhayl Ben Barka s filmovima »Tisuću i jedna ruka« (1972) o diskriminaciji radnika u tvornici sagova, »Naftnog rata neće biti« (1975) o zakulisnoj borbi multinacionalnih naftnih poduzeća protiv domaćih naftnih moćnika, i »Krvava svadba« (1977) prema istoimenoj drami F. G. Lorke. Ističu se još Ahmed El Maanouni filmom »O, dani!« (1977) o promjenama na selu koje donose mladi ljudi po povratku s rada u inozemstvu, Moumen Smihi filmovima »El Chergui ili žestoka šutnja« (1975, više nagrada na međunar. festivalima), prikazom žiteljâ grada Tangera u kojem se miješaju berberska, arap., španj. i franc. kultura, i »44 ili pripovijetke jedne noći« (1982), sa strukturom koja podsjeća na Tisuću i jednu noć, višeslojnim viđenjem odnosa između Arapa i Berbera, Jillali Farhati filmom »Rupe u zidu« (1978), neorealist, prikazom života tangerske luke, kao i Mustafa Derkaoui, Abdou Achouba, Nabil Lahlou te Tunižanin Ridha Behi.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

MAROKO. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 23.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/3310>.