MARKOVIĆ, Radomir-Rade

MARKOVIĆ, Radomir-Rade, film., kaz. i tv-glumac (Beograd, 14. X 1921). Otac → Gorana M. Napušta studij na Tehničkom, pa na Filozofskom fakultetu u Beogradu da bi se posvetio glumi, isprva amaterski s grupom beogradskih glumaca prve poratne generacije. Istaknut član Beogradskog dramskog pozorišta 1950—52. i 1954—66, osobito je sugestivan u karakternim ulogama najšireg raspona. Spiker je u prvim film. novostima po oslobođenju Beograda te u mnogim kratkometr. filmovima. Kao film. glumac debitira 1948. ulogama skojevca-ilegalca Miše u Besmrtnoj mladosti V. Nanovića i nedozrelog muža Tonče u Sofki R. Novakovića. Stalno prisutan i tražen glumac, do 1987. nastupio u oko 60 filmova redatelja svih generacija, osobito zapažen u ulogama (gl. i većim sporednim) autoritativnih ličnosti. S mnogim autorima snimio je po nekoliko filmova: Čudotvorni mač (1950) i Šolaja (1955, Zlatna medalja »Arena« za sporednu ulogu na festivalu u Puli 1956) V. Nanovića; Daleko je sunce (1953), Pesma (1961), Operacija Ticijan (1963) i Bekstva (1968) R. Novakovića; Sumnjivo lice (1954) i Put oko sveta (1964) S. Jovanović; Zenica (1957) i Kako su se voleli Romeo i Julija (1966) J. Živanovića; Prvi građanin male varoši (1961), Leto je krivo za sve (1961), Devojka (1965), Biciklisti (1970) i Pavle Pavlović (1975) P. Đorđevića; Roj (1966, I nagrada lex aequo/ za mušku ulogu na festivalu glum. ostvarenja u Nišu), Hasanaginica (1967), Delije (1968) i Burduš (1970) M. Popovića; Diverzanti (1967) i Valter brani Sarajevo (1972) H. Krvavca; Klopka za generala (1971) i SB zatvara krug (1974) M. Stamenkovića; Otpisani (1974) i Kraljevski voz (1982) A. Đorđevića; Nacionalna klasa (1979), Majstori, majstori (1980) i Variola vera (1982) G. Markovića. Od ostalih uloga posebno se ističu one u Tuđoj zemlji (1957) J. Galea, za koju je nagrađen II nagradom u Puli, i Radopolju (1963) S. Jankovića, za koju je osvojio pulsku Srebrnu arenu. Nastupao je i u inozemstvu (npr. Kradljivac bresaka, 1964, V. Radeva /u Bugarskoj/; Voda nešto nosi, 1969, J. Kadára i E. Klosa /u ČSSR/; Zlatne naočale, 1986, G. Montalda /u Italiji/) kao i u mnogobrojnim tv-dramama i serijama. U novije doba profesor je glume na Akademiji pozorišne umetnosti u Novom Sadu. Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda 1963.

Ostale važnije uloge: Lažni car (V. Stojanović, 1955); Mali čovek (Ž. Čukulić, 1957); Saša (R. Ostojić, 1962); Druga strana medalje (F. Hadžić, 1965); Štićenik (V. Slijepčević, 1966); Nož (Ž. Mitrović, 1967); Goli čovik (O. Gluščević, 1968); Neka daleka svjetlost (J. Lešić, 1969); Bablje ljeto (N. Tanhofer, 1970); Balada o svirepom (R.-L. Đukić, 1971); Sutjeska (S. Delić, 1973); Kuća (B. Žižić, 1975); Trofej (K. Viček, 1979); Dečko koji obećava (M. Radivojević, 1981); Kako sam sistematski uništen od idiotâ (S. Šijan, 1983); Nabujala rijeka (B. Sahatçiu, 1983); Bal na vodi (J. Aćin, 1986); Lepe žene prolaze kroz grad (Ž. Žilnik, 1986).