MARKOVIĆ, Goran

traži dalje ...

MARKOVIĆ, Goran, film. i tv-redatelj i scenarist (Beograd, 24. VII 1946). Sin → Olivere M. i → Rade M. God. 1970. diplomirao (kratkim igr. filmom Bez naziva, po noveli B. Piljnjaka) film. režiju na visokoj film. školi FAMU u Pragu. Već od 1969. režira na Televiziji Beograd (polusatne filmove serije Neobavezno, potom tv-serije Drži vodu dok majstori odu /10 epizoda/ i Junaci /6 epizoda/, kao i mnoge dokum. i muz. emisije). Prvim cjelovečernjim igr. filmom Specijalno vaspitanje (1977, nagrada za debitantski igr. film na festivalu u Mannheimu) istražuje — kroz niz plastičnih karaktera i njihovih odnosa — soc. i psihol. prirodu urbane delinkvencije; iako pod utjecajem L. Andersona i M. Formana, ostvario je originalno djelo vrlo uspješno kod publike. Nacionalnom klasom (1979) ponovno problematizira situaciju mladog čovjeka na marginama društva, ovog puta »komedijom stanja« s prepoznatljivim motivima suvremenoga beogradskog života. Žanr komedije i ideju »socijalne metafore« najbolje spaja u dramaturški polifonom filmu Majstori, majstori (1980, nagrada za režiju u Manili 1982), koji dosiže i razinu etički postulirane društv. kritike. Soc. metaforu sadrži i vrlo uspjelo ostvarenje Variola vera (1982) u žanru filma katastrofe, o epidemiji velikih boginja 1972. U Tajvanskoj kanasti (1985) potvrđuje svoja ranija tematska i stilska opredjeljenja, istražujući dalje u suvremenomu urbanom kontekstu. God. 1987. realizira svoj po većini kritičara najbolji film Već viđeno (Déjà vu), bizarnu priču o muzičaru (M. Nadarević) opsjednutom psihol. fenomenom déjà vu; djelo je uspio spoj horrora, melodrame i soc. drame u kojem posebnu važnost ima fragmentarna struktura osnovana na interakciji prošlosti, sadašnjosti i budućnosti (Velika Zlatna arena u Puli).

Jedan od najistaknutijih predstavnika tzv. praške škole, od drugih (npr. S. Karanovića i G. Pa- skaljevića) se razlikuje radikalnim približavanjem obrascima modernoga am. filma (R. Altman, S. Kubrick). Sklon soc. metafori, bavi se isključivo urbanim temama, a najviše ga zaokupljaju etički momenti.

Glumio je u cjelovečernjim filmovima Nedjelja (1969) L. Zafranovića i Lepe žene prolaze kroz grad (1986) Ž. Žilnika te u kratkome igr. filmu Apotekarica (1971) S. Karanovića; pisac je dijalogâ Ljubavnog života Budimira Trajkovića (1977) i Erogene zone (1981) D. Karaklajića. Od 1978. asistent, potom docent na odjelu režije Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

MARKOVIĆ, Goran. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/3301>.