BALETNI FILM

BALETNI FILM, vrsta glazb. filma u najširem smislu, naziv za sve filmove u kojima prevladavaju prizori baleta. Pojam B. najčešće se odnosi na filmove s klas. baletom, jer je revijalni ples uglavnom prisutan u žanrovski definiranijim vrstama filmova, npr. u glazb. komediji.

Moguće je razlikovati tri vrste baletnih filmova: dokum. filmove o baletu (u cijelosti snimljene kaz. izvedbe baleta ili filmove o postojećim baletnim trupama, plesačima ili stilovima), igr. filmove (uglavnom ona djela u kojima je okosnica radnje nečije bavljenje baletom) i eksp. filmove (u njima prizori plesa najčešće služe stvaranju harmonije ili kontrapunkta s izražajnim sredstvima filma, pri čemu se kadikad dezintegriraju, te se gube bitna svojstva samoga baleta). Razlozi zanimanja film. stvaralaca za balet, uz njegove autonomne vrijednosti, svakako su u dinamičnosti baleta, prikladnoj filmu kao instrumentu za bilježenje pokreta, u mogućnosti retorički efektne preobrazbe njegovih komponenti — razlaganjem, izdvajanjem, mijenjanjem (s pomoću montaže, fotogr. trikova, usporavanjem pokreta, kutom snimanja, planovima, objektivima itd.), a također i u pratećim elementima izvedbe baleta — glazbi te atraktivnoj scenogr. i kostimogr. obradbi. Isti razlozi privlače i publiku, pa je B. popularizirao tu umjetnost u sredinama gdje kaz. izvedbe baleta ne postoje, osobito u razdoblju prije otkrića televizije.

Zabilježbe prizora baleta postoje i u nij. razdoblju filma (→ j. bénoît-lévy), no rijetki su filmovi u kojima je on bitnija strukturna sastavnica djela. Upravo zbog važnosti glazb. pratnje, B. se počinje afirmirati tek s pojavom zv. filma, 30-ih godina. U početku istaknuti plesači i koreografi zaziru od filma, smatrajući da to može štetiti njihovu ugledu; kao značajan razlog za to navodi se i neuspjeli dokum. film Besmrtni labud (1936), snimljen u privatnom studiju M. Pickford, a kojemu je protagonistica bila slavna balerina Ana Pavlova. Prve filmove u kojima je balet specijalno koreografiran u svrhu snimanja režirao je Boris Zatouroff u Francuskoj 1939 (Labuđe jezero i Maturalni ples), a potom J. Negulesco 1941. u Hollywoodu film. adaptacije baletâ Pariško veselje i Capriccioso Espagnol Léonidea Massinea. Baletni igr. film popularizira se i počinje privlačiti istaknute baletne umjetnike tek poslije II svj. rata, najprije u Vel. Britaniji i SSSR-u. U najznačajnijem brit. baletnom filmu Crvene cipelice (M. Powel i E. Pressburger, 1948) nastupila je balerina Moira Shearer s ansamblom Sadler's Wells baleta; tu se posebno ističe dvadesetminutna sekvenca koju je filmski inventivno koreografirao Robert Helpmann. U SSSR-u se za snimanje baletnih filmova angažiraju ansambli Boljšog baleta i baleta Kirov, a najznačajnijim se smatra film Romeo i Julia (L. O. Arnštam, 1955) prema baletu Prokofjeva, s Galinom Uljanovom u gl. ulozi. U Hollywoodu sve do filma Poziv na ples (1956) G. Kellyja ne snimaju se filmovi u kojima bi klas. balet bio dominantan, ali se u druge glazb. filmove često unose prizori baleta, za čiju se izvedbu angažiraju renomirani kaz. koreografi.

Od baletnih filmova u kojima surađuju istaknuti umjetnici baleta, te zato imaju i dokumentarističku vrijednost, uz sovjetske se još ističu: brit. film Balet Boljšog teatra (P. Czinner, 1957), am. film Maurska pavana (J. Limón, 1950), prvi franc. dugometražni baletni film Jedan, dva, tri, četiri ( ?, 1960), sastavljen od četiri baleta Rolanda Petita, njem. film Labuđe jezero (T. Brans, 1966) s R. Nurejevim i am. film San ivanjske noći (D. Eriksen, 1966) koreografa G. Balanchinea, s ansamblom New York City Balleta. Od filmova pak, s baletom za njih posebno napisanim, osobito se — uz Crvene cipelice, pojedine sekvence Amerikanaca u Parizu (1951) V. Minnellija i Poziva na ples — ističu još brit. film Priče Beatrix Potter (1971) F. Ashtona, austral. film Don Quijote (1973) R. Helpmanna i R. Nurejeva te eksp. film Pravo lice noći (1959) M. Deren. U jugosl. igranom filmu dramaturški funkcionalno balet je prvi put iskorišten u filmu Zastava (B. Marjanović, 1949), u kojem je — i kao glumica — nastupila poznata balerina Sonja Kastl.

Skupoća baletnoga igr. i dokum. filma, a od kraja 50-ih godina i konkurencija tv-baletnih programa, otežavaju razvitak ove film. vrste.