MARKER, Chris

MARKER, Chris (pr. ime Christian-François Bouche-Villeneuve), franc. redatelj, scenarist, snimatelj, producent, montažer, književnik i umj. fotograf (Pariz, 22. VII 1921). O njegovoj ranoj mladosti malo se zna (po nekim izvorima, rođen je u Mongoliji). Do izbijanja II svj. rata studira filozofiju u Parizu; za okupacije borac je pokreta otpora, potom padobranac u am. vojsci. Nakon rata član je redakcije neokat. revije »Esprit« (koja se zalaže i za pomirenje kršćanstva i marksizma), gdje piše polit. komentare, osvrte na dnevna zbivanja i članke o glazbi te objavljuje novele i pjesme. Kasnije se javlja i romanom Dobro srce (Le coeur net, 1950, iz života u avijaciji — uspoređivan čak s djelom A. de Saint-Éxupéryja), knjigom poezije i nekolikim zbirkama eseja; knjiž. sklonosti uočljive su i u njegovu film. stvaralaštvu (sâm je scenarist i vrlo uspješan pisac popratnih tekstova, a najčešće i snimatelj i montažer). Povremeno piše i film. kritike u časopisu »Cahiers du Cinéma« (u njegovim počecima). Sklonost prema dokumentarizmu iskazuje već poč. 50-ih godina, objavivši nekoliko knjiga o stranim zemljama (zajednički naslov Mali planet — Petite planète), bogato ilustriranih vlastitim fotografijama. Kao redatelj debitira dokum. filmom Olimpijske igre 1952. (Olympia 1952, 1952), snimljenim s vrlo skromnim sredstvima. Nakon toga pisac je popratnih tekstova i suredatelj (sa A. Resnaisom) filmova I kipovi umiru (Les statues meurent aussi, 1952) i Tajna ateljea 15 (Le mystère de l'atelier 15, 1957) te autor teksta još jednoga Resnaisovog filma — Noć i magla (1955); kasnije surađuje i s dr. renomiranim autorima (npr. W. Borowczykom, J. Ivensom i F. Reichenbachom). U želji da svjedoči o značajnim pov. zbivanjima, snima diljem svijeta. Za samo 2 tjedna dovršio je Nedjelju u Pekingu (Dimanche à Pékin, 1956), film u slavu kin. revolucije. Uspjeh postiže i putnom impresijom Pismo iz Sibira (Lettre de Sibérie, 1958), iz koje izvire simpatija za ljude i ideje; u filmu je osobito zapažen poetičan tekst u funkciji kontrapunkta. Opisom borbe (Description d'un combat, 1960), ponešto intelektualiziranom i literariziranom reportažom, zadire u burna zbivanja u tada »mladom« Izraelu. U prilog kub. revolucije snima dokum. film Cuba sí! (1961); u toku obradbe filma dodan je — nakon neuspjele invazije kontrarevolucionarâ u Zaljevu svinja — oštar antiam. komentar pa je film u Francuskoj zabranjen (M. tada objavljuje knjigu Komentari — Commentaires, sastavljenu od uvećanih sličica filma). Nakon tih srednjometr. projekata slijedi i jedan dugometražni: njegovo najpoznatije ostvarenje Krasni maj (Le joli mai, 1963), kojim svjedoči o surovoj policijskoj represiji na pariškim ulicama 1962; poetični i polemični fragmenti povremeno se isprepliću s govornim (anketnim) dijelovima u duhu cinéma véritéa. Ambiciozan je i dugometr. dokumentarac Nasip (La jetée, 1963), zastrašujuća vizija atomskog rata, koja se doima još jezovitije jer je sastavljena od statičnih fotografija. Posljednji veći uspjeh postiže Vlakom u pokretu (Le train en marche, 1972), srednjometr. prezentacijom rus. revolucionarnog filma, u kojoj se nalaze arhivske snimke o sovj. propagandnim tzv. kino-vlakovima i intervju s redateljem → A. I. Medvedkinom, čije stvaralaštvo na taj način rehabilitira. Neprekidno politički angažiran, 1967. osniva film. kooperativu Société pour le Lancement des Oeuvres Nouvelles (akr. SLON), u kojoj je proizvedeno više polit. filmova: najpoznatiji su Daleko od Vijetnama (Loin du Vietnam, 1967), kolektivno djelo 7 redatelja (i sâm je jedan od njih, ujedno i najzaslužniji za usklađivanje stilski raznolikih postupaka), te 2 serije kratkometražnih film. biltena o dnevnim društv. događanjima Novo društvo (Nouvelle société) i Govorimo Vam (On vous parle).

Darom i pjesnika i kroničara, angažmanom u kojem se spajaju avangardni i tradic. pogledi (marksistička komponenta ipak prevladava) te osobnim pristupom građi (ali i sposobnošću do kumentaristički preciznog zapažanja), M. se predstavio kao samosvojna pojava među dokumentaristima i autorima → političkog filma. Iako ekskluzivan (filmovi su mu češće prikazivani samo u Francuskoj i SR Njemačkoj), postao je uzor mnogim naprednim stvaraocima 60-ih i 70-ih godina.

Ostali važniji filmovi: Astronauti (Les astronautes, 1959, sa W. Borowczykom); Tajna Kumiko (Le mystère Koumiko, 1965); Da su bile 4 deve (Si c'était quatre dromadaires, 1966); Šesto lice Pentagona (La sixième face du Pentagon, 1967, sa F. Reichenbachom); Bitka deset milijuna (La bataille des dix millions, 1971, sa V. Mayoux); Štrajk radnikâ LIP-a (La grève des travailleurs de LIP, 1973); Usamljenost pjevača (La solitude du chanteur du fond, 1974); Zrak je crven (La fond de l'air est rouge, 1977); Bez sunca (Sans soleil, 1982); A. K. (1985, o Kurosawi).

LIT.:.A. Issari, Cinéma Vérité, East Lansing 1971.