MARECKAJA, Vera Petrovna

MARECKAJA, Vera Petrovna, sovj. filmska i kazališna glumica (Moskva, 3. VII 1906 — Moskva, 17. VIII 1978). God. 1924. završava glum. školu pri Teatru Vahtangova. Na filmu debitira iduće godine u Krojaču iz Toržka J. A. Protazanova. Sl. komični lik — seoske djevojke koja se zapošljava kod privatnog poduzetnika igra i u Kući na Trubnoj (1928) B. V. Barneta, s lakoćom postižući nepatvorenu jednostavnost i sentimentalnost takvih karaktera, ali iskazujući i sklonost prema komičarskom odmaku. U nij. razdoblju nastupa i u desetak epizodnih uloga. Pravu afirmaciju postiže tek u zv. filmu nizom likova ženâ iz naroda — radnica i seljanki, sudionica rev. previranja, vješto sjedinjujući pučke osobine takvih junakinja s čvrstoćom i odlučnošću revolucionarki. Takva uloga u Članu uprave (1940) J. J. Hejfica i A. G. Zarhija pribavlja joj i međunar. ugled zahvaljujući rasponu emocija kojima prikazuje izrastanje priproste seoske djevojke u kolhoskog rukovodioca, na štetu obiteljske sreće. Potvrđuje ga kao partizanka u filmu Ona brani domovinu (1943) F. M. Ermlera, gradeći lik na kontrastu idiličnosti predratnoga i tragičnosti ratnog razdoblja, i osobito naslovnim likovima u filmovima Seoska učiteljica (1946), koji uvjerljivo donosi u rasponu od djevojaštva do starosti, i Mati (1955) M. S. Donskoja. Usporedo s filmskom (na filmu nije nastupala osobito često) ostvarila je na moskovskim pozornicama i vrlo uspješnu kaz. karijeru; jedna od njenih značajnijih uloga je naslovna u Gospođi ministarki B. Nušića. Od 1949. nosi titulu Narodna umjetnica SSSR-a.

Ostale važnije uloge: Zarobljena zemlja (F. Ozep, 1928); Živi leš (F. Ozep, 1929); Duo Buldi Dva (L. V. Kulješov, 1929); Pariške zore (G. L. Rošalj, 1934); Pokoljenje pobjednika (V. P. Strojeva, 1938); Djelo Artamonovih (G. L. Rošalj, 1940); Polje, moje polje (V. P. Strojeva, 1957).

LIT.: S. Dunina, Narodnaja artistka SSSR Vera Petrovna Mareckaja, Moskva 1953; G. Sojadžiev, V. P. Mareckaja. Tvorčeskij put aktrisi, Moskva 1954.