MARCHAL, Georges

traži dalje ...

MARCHAL, Georges (pr. ime G. Louis Lucot), franc. filmski, kazališni i tv-glumac (Nancy, 10. I 1920). Nakon srednje škole uči glumu kod M. Escandea. Od 1948. stalni je član Comédie-Française, ističući se širokim rasponom karakternih uloga u klas. i suvremenom repertoaru. Njegova film. karijera sasvim je suprotnog toka. Debitira 1939. a prvu veću ulogu igra 1941. Visok i muževan, izrazito plavokos (za tadašnji franc. ukus čak pomalo efeminiran, no zato popularan kod tinejdžerki), uglavnom glumi ljubavnike i ljude od akcije u filmovima druge kategorije (često uz tadašnju suprugu → D. Robin). Nekoliko uspjelih dramskih gl. uloga u djelima poznatih redatelja (npr. Svjetlost ljeta, 1943, J. Grémillona, Demoni zore, 1945, Y. Allégreta, te To se zove zora, 1955, i Smrt u vrtu, 1956, L. Buñuela) ne oslobađaju ga »herojske« etikete, pa 50-ih i poč. 60-ih godina prihvaća uloge u tal. pseudopovijesnim spektaklima, iskazavši se kao jedan od zapaženijih glumaca tog podžanra. Od sredine 60-ih godina djeluje uglavnom u kazalištu i na televiziji. Do 1977. nastupio je u oko 60 filmova.

Ostale važnije uloge: Prvi sastanak (H. Decoin, 1941); Sedma vrata (A. Zwoboda, 1946); Betsabeja (L. Moguy, 1948); Posljednji dani Pompeja (M. L'Herbier, 1949); Messalina (C. Gallone, 1951); Najljepši grijeh na svijetu (G. Grangier, 1951); Dvanaest sati sreće (G. Grangier, 1952); Carica Teodora (R. Freda, 1953); Kad bi Versailles pričao (S. Guitry, 1954); Kad otkuca podne (E. Gréville, 1957); Pobuna gladijatorâ (V. Cottafavi, 1958); Kleopatrine legije (V. Cottafavi, 1959); U znaku Rima (G. Brignone, 1959); Kolos s Rodosa (S. Leone, 1960); Austerlitz (A. Gance, 1960); Ljepotica dana (L. Buñuel, 1967); Mliječna staza (L. Buñuel, 1969); Djeca iz ormara (B. Jacquot, 1977).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

MARCHAL, Georges. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/3275>.