MARCH, Fredric

MARCH, Fredric (pr. ime Ernest Frederick McIntyre Bickel), am. filmski i kazališni glumac (Racine, Wisconsin, 31. VIII 1897 — Hollywood, 5. IV 1975). Studirao na sveučilištu Wisconsin, namjeravajući se posvetiti bankarstvu. Nakon sudjelovanja u I svj. ratu (kao artiljerijski oficir), odlučuje se za glum. karijeru i 1920. počinje nastupati u kazalištu, a od 1921 (neredovito) i na filmu. Prve kaz. uspjehe postiže 1926, a zapažena turneja s predstavom Kraljevska obitelj G. S. Kaufmana i E. Ferber donosi mu ugovor s kompanijom Paramount 1929. Pristala izgleda »džentlmena iz srednje klase«, M. postaje jedna od prvih zvijezda zv. razdoblja, većinom u ulogama romant. ljubavnika u ljubavnim komedijama na prijelazu u 30-e godine (npr. Luda zabava, 1929, D. Arzner /uz C. Bow/ i Dame vole grubijane, 1930, R. V. Leeja /uz M. Astor/). Isprva u sjeni slavnijih partnerica, definitivno se potvrđuje u filmu Kraljevska broadwayska obitelj (G. Cukor i C. Gardner, 1930, nominacija za Oscara), tumačeći J. Barrymorea. Za uvjerljivu preobrazbu znanstvenika u čudovište u filmu Doktor Jekyll i gospodin Hyde (R. Mamoulian, 1932) osvaja Oscara. To je uvod u niz složenijih uloga, među kojima se izdvajaju one u kostimiranim, osobito pov. filmovima (npr. U znaku križa, 1932, i Gusar, 1938, C. B. De Millea, te Ana Karenjina, 1935, C. Browna /uz G. Garbo/ i Marija, škotska kraljica, 1936, J. Forda /uz K. Hepburn/) i komedijama (npr. Nacrt za život, 1933, E. Lubitscha, Ništa sveto, 1937, W. A. Wellmana i, nešto kasnije, Oženih se vješticom, 1942, R. Claira). Iako na vrhuncu popularnosti (5. glum. honorar po visini: 125000 dolara po filmu), počinje odbijati kostimirane uloge: prijelaz u karakterni »fah« i njegovo možda najbolje ostvarenje 30-ih godina je lik propalog glumca-alkoholičara nesposobnog da podrži pjevački uspon supruge (J. Gaynor) u filmu Zvijezda je rođena (W. A. Wellman, 1937, nominacija za Oscara). Izgubivši s godinama izgled pristalog šarmera, zreliji, M. se — kao jedna od rijetkih zvijezda uopće, i uspjelije od ostalih am. glumaca — opredjeljuje za karakterne uloge, odražavajući suvremenu društv. problematiku SAD i ponekad iskazujući pokolebanu vjeru u »američki način života«, te postaje izraziti »glumac urbanih interijera« i jedan od najuspjelijih »administrativaca« am. filma. Ističu se uloge ratnog veterana koji se teško prilagođuje mirnodopskom licemjerju u Najljepšim godinama našeg života (1946) W. Wylera, za koju osvaja svoga drugog Oscara, i psihički poremećenog pripadnika niže srednje klase u Smrti trgovačkog putnika (1951, nominacija za Oscara i nagrada na festivalu u Veneciji) L. Benedeka, a ne zaostaju ni ostvarenja u filmovima Časovi očaja (1955) W. Wylera i Naslijedi vjetar (1960, nagrada u Berlinu) S. Kramera. Do povlačenja 1973. nastupio je u 71 filmu; često je glumio uz suprugu Florence Eldridge (npr. kao Kolumbo i španj. kraljica Izabela u Kristofu Kolumbu, 1949, D. MacDonalda). U starijoj dobi glumio je i na televiziji.

Ostale važnije uloge: Smijeh (H. d'Abbadie D'Arrast, 1930); Sarah i sin (D. Arzner, 1930); Vjernost mornarici (F. Tuttle, 1931); Neprestano nasmiješena (S. Franklin, 1932); Barrettovi iz ulice Wimpole (S. Franklin, 1934); Cellinijeve afere (G. La Cava, 1934); Mi ponovno živimo (R. Mamoulian, 1934); Jadnici (R. Boleslawski, 1935); Tamni anđeo (S. Franklin, 1935); Anthony Adverse (M. LeRoy, 1936); Put do slave (H. Hawks, 1936); Susan i Bog (G. Cukor, 1940); Tako završava naša noć (J. Cromwell, 1941); Jednom nogom u raju (I. Rapper, 1942); Pustolovine Marka Twaina (I. Rapper, 1944); Teška dilema (M. Gordon, 1948); Druga strana šume (M. Gordon, 1948); Čovjek na žici (E. Kazan, 1953); Iznad 30. kata (R. Wise, 1954); Mostovi Toko-Rija (M. Robson, 1954); Čovjek u sivom flanelskom odijelu (N. Johnson, 1956); Aleksandar Veliki (R. Rossen, 1956); Usred noći (De. Mann, 1959); Mladi liječnici (Ph. Karlson, 1961); Zatočenici Altone (V. DeSica, 1962); Sedam dana u maju (J. Frankenheimer, 1964); Hombre (M. Ritt, 1967); Crni šerif (R. Nelson, 1970); Dolazi ledar (J. Frankenheimer, 1973).

LIT.: M. Burrows, Charles Laughton and Fredric March, Cornwall 1970; L. J. Quirk, The Films of Fredric March, New York 1971.