MAMOULIAN, Rouben

traži dalje ...

MAMOULIAN, Rouben, am. filmski i kazališni redatelj te film. producent armenskog podrijetla (Tbilisi, Gruzija, 8. I 1898 /po nekim izvorima 8. X 1897/ — Los Angeles, 4. XII 1987). Studirao pravo (smjer kriminologije) u Moskvi. Ubrzo se posvećuje kazalištu, proučavajući u moskovskom MHAT-u (kod J. B. Vahtangova) metode K. S. Stanislavskog. U Tbilisiju osniva kaz. trupu s kojom 1920. odlazi na turneju u London. Ostavši ondje, studira dramu na King's Collegeu. Od 1922. režira u londonskim kazalištima u realist. duhu rus. škole. Iduće godine odlazi u SAD i 3 godine režira opere i operete u Rochesteru, usavršivši »stilizirani, ritmički, lirski impresionizam«. Od 1926. predaje režiju u New Yorku i afirmira se inventivnim postavama djelâ E. O'Neilla, K. Čapeka, I. S. Turgenjeva i dr. na Broadwayu. U Hollywood dolazi početkom zv. razdoblja kada se izuzetno cijeni kaz. iskustvo u radu s glumcima. Za Paramount režira Aplauz (Applause, 1929), melodramu o ostarjeloj zvijezdi burleske, ostvarivši s još neusavršenom zv. tehnikom iznimno uspjelo djelo ranoga zv. razdoblja; realizacija na autentičnim (newyorškim) lokacijama, mobilnost kamere, neuobičajeno korištenje svjetla i živ ritam približuju ga film. avangardi (iako posjeduje i narativnu kompaktnost). Sposobnost ukrštanja žanrovskih obrazaca s formalnim inovacijama iskazuje i u idućem filmu, gangsterskoj melodrami Gradske ulice (City Streets, 1931). Slijedi Doktor Jekyll i gospodin Hyde (Dr. Jekyll and Mr. Hyde, 1932, i producent) prema romanu R. L. Stevensona, zasnovan na sukobu stvarnoga i nestvarnoga, s motivom podvojene ličnosti (u gl. ulozi F. March). U tom filmu demonstrira svu raznolikost svojih autorskih opsesija: komponente filma strave i kostimirani milje konstitutivni su elementi strukture u kojoj se ravnopravno prepliću akcija i ugođaj misterija s intelektualnim i etičkim dvojbama. Njegove sljedeće filmove odlikuje precizno usvajanje žanrovskih kanona, red. jednostavnost i stilska čistoća. Voli me noćas (Love Me Tonight, 1932, i producent), o krojaču koji se zaljubljuje u princezu (M. Chevalier i J. Mac Donald), ima ležernost i stilsku perfekciju najuspjelijih musicala E. Lubitscha, kao i sentimentalno-ironičnu vizuru Pariza iz ranih djela R. Claira. Efektna je i Pjesma nad pjesmama (Song of Songs, 1933, i producent), melodrama o slikaru i modelu (B. Aherne i M. Dietrich), ironična analiza osionosti umjetnika i za to doba neuobičajeno smjela oda putenosti s biblijskim referencama. Vrhunskom melodramom smatra se i ekranizacija kaz. komada C. Odetsa Zlatni mladić (Golden Boy, 1939), s protagonistom (W. Holden) razapetim između proturječnih talenata boksača i violinista. U oba ostvarenja pažljivim vođenjem fabule uspijeva naznačiti opreku populizma i elitizma, iz čijeg pomirenja i proistječe njegova autorska samosvojnost po kojoj postaje jedan od najznačajnijih am. redatelja 30-ih godina. Ugled potvrđuje i režijom ambicioznih projekata, npr. »krunskog« filma MGM-a Kraljica Kristina (Queen Christina, 1934) sa G. Garbo i J. Gilbertom, te istaknutog djela u povijesti film. tehnologije Becky Sharp (1935) prema Vašaru taštine W. M. Thackerayja, prvoga s trobojnim technicolorom. Od 40-ih godina režira samo 5 filmova, uglavnom nepretencioznih: npr. iznenađujuće izravnu verziju pustolovinâ »maskiranog osvetnika« u filmu U znaku Zorroa (The Mark of Zorro, 1940), koloristički raskošnu melodramu Krv i pijesak (Blood and Sand, 1941) prema istoimenom romanu V. B. Ibáñeza, te glazb. verziju Lubitscheve Ninočke — adaptaciju musicala C. Portera Svilene čarape (Silk Stockings, 1957) sa F. Astaireom i C. Charisse. Zbog nesuglasica s producentima napušta 3 projekta koje dovršavaju dr. redatelji: Laura (1944) i Porgy i Bess (1959) O. Premingera te Kleopatra (1963) J. L. Mankiewicza. Od 60-ih godina posvećuje se kazalištu kao redatelj i dramaturg. Po drami Đavolske gajde (Devil's Hornpipe), koju je napisao sa M. Andersonom, snimljen je muz. film Ne ukradi ništa malog (Ch. Lederer, 1959); objavio je još nekoliko dramskih tekstova.

Ostali filmovi: Opet živimo (We Live Again, 1934); Razveseljeni desperado (The Gay Desperado, 1936); Visok, pametan i lijep (High Wide and Handsome, 1937); Prstenje na njenim prstima (Rings on Her Fingers, 1942); Ljetni praznici (Summer Holiday, 1948).

LIT.: T. Milne, Rouben Mamoulian, London/Bloomington 1969; J. R. Silke (urednik), Rouben Mamoulian: Style Is the Man, Washington 1971.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

MAMOULIAN, Rouben. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/3244>.