MALLE, Louis

traži dalje ...

MALLE, Louis, franc. redatelj (Thumeries, 10. X 1932). Iz obitelji bogatih industrijalaca (što mu omogućuje slobodan izbor prvih projekata). Pohađao visoku film. školu IDHEC u Parizu 1951/52. Film. karijeru otpočinje kao snimatelj pa asistent → J.-Y. Cousteaua, s kojim 1956. i korežira dugometražni dokum. film Svijet tišine (Le monde du silence). Nakon asistiranja R. Bressonu (Osuđenik na smrt je pobjegao, 1956), na igr. filmu debitira suptilnim thrillerom Lift za gubilište (L'ascenseur pour l'échafaud, 1957, Prix Louis Delluc). Ta priča o ljubavnom paru koji pokušava prikriti umorstvo predstavljala je osvježenje u franc, kinematografiji (najava → novog vala, kojem M. pripada tek mladalačkim poletom i nekonvencionalnošću); djelo se izdvaja po tome što vizualne komponente potiskuju dijaloške (suprotno većini franc. policijskih filmova), kao i otkrićem → J. Moreau. Drugim filmom Ljubavnici (Les amants, 1958) otkriva tematsko područje koje će postati konstanta njegova stvaralaštva: propadanje građanske klase koju guše učmalost i uvijek ista »pravila igre«; junakinja (J. Moreau) — supruga i majka — pokušava se tome oprijeti avanturom s nepoznatim. Djelo uzrokuje skandal zbog olakog prihvaćanja preljuba, a još više stoga što je počinjen u vlastitom domu, uz sobu djeteta; za ono doba slobodna ljubavna scena izaziva proteste ali i pomaže međunar. odjeku filma. Iduće ostvarenje Zazie u metrou (Zazie dans le métro, 1960), prema istoimenom romanu R. Queneaua, transpozicija je verbalnog humora u humor film. slikâ; dolazak desetogodišnje djevojčice u Pariz prigoda je da se prikaže »mahnitost« velegradskog života. Šezdesetih godina zapažen je filmovima Izgaranje (Feu follet, 1963) o posljednjem danu psihički slomljenog buržuja (M. Ronet) koji se odlučio na samoubojstvo, i Kradljivac iz Pariza (Le voleur, 1967) o čovjeku (J.-P. Belmondo) koji počinje krasti iz soc. revolta, da bi mu krađa postupno postala opsesija. Nakon nekoliko neuspjeha, M. se posvećuje dokumentaristici: Calcutta (1968) je reportaža o prenapučenosti i bijedi ind. luke; u Trgu Republike (Place de la République, 1971) vode se, na način → filma-istine, razgovori s prolaznicima; Ljudsko, odveć ljudsko (Humain, trop humain, 1972) kritika je dehumanizirajuće mehanizacije života. Sedamdesetih godina se u igr. filmovima ponovno vraća intimističkim temama. Svojim Šumom na srcu (Le souffle au coeur, 1971) skandalizira prikazom incestuoznog odnosa majke i sina. Polemike (o odnosu franc. provincijalaca prema njem. okupaciji) pobuđuje i Lacombe Lucien (1974), istinita priča o seoskom mladiću koji se gotovo slučajno odlučio za suradnju s Gestapom, što je u njemu pobudilo razaračke instinkte. Burne reakcije izaziva svojim prvim am. filmom Slatka mala (Pretty Baby, 1978) o seksualnom i životnom sazrijevanju djevojčice (B. Shields) u javnoj kući. Živeći od tada u SAD (suprug je → C. Bergen), jedini je od novijih franc. redatelja ondje snimio više filmova. Osobito su uspjeli: Atlantic City (Atlantic City USA, 1980, nominacija za Oscara za najbolji film i Zlatni lav na festivalu u Veneciji), pesimistički intonirana priča o životnim gubitnicima iza blještavih fasada »Las Vegasa Istoka«; Praskalice (Crackers, 1983), amerikanizirani remake tal. komedije Obično nepoznati lopovi (1958) M. Monicellija; Alamo Bay (1985) o sukobima vijetnamskih imigranata i bijelih starosjedilaca u ribarskom gradiću am. Juga; Utrka za srećom (And the Pursuit of Hapiness, 1987), dugometražni dokum. film o am. »loncu za topljenje« različitih nacionalnosti i kultura. Za svoj prvi franc. film nakon 12 godina — emotivnu, dijelom i autobiografsku priču o dječaku koji je svjedok tužne sudbine žid. prijatelja kojeg su za okupacije pokušali kriti u kat. internatu Doviđenja, djeco (Au revoir les enfants, 1987) — ponovno osvaja Zlatnog lava u Veneciji.

Ostali igr. filmovi: Privatni život (Vie privée, 1961); Viva Maria (1964); Tri koraka kroz ludilo (omnibus, epizoda William Wilson, 1967); Black Moon (1975); Večera s Andréom (My Dinner with André, 1981).

LIT.: H. Chapier, Louis Malle, Pariz 1964; G. De Santi, Louis Malle, Firenze 1977.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

MALLE, Louis. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/3238>.