MAKK, Károly

MAKK, Károly, madž. filmski i tv-redatelj (Berettyóújfalu, 23. XII 1925). Po svršetku srednje škole uključuje se u praktičan rad na filmu kao pripravnik u studiju Hunnia; redom je asistent montažera, asistent snimatelja, snimatelj film. novosti i asistent redatelja. God. 1946. upisuje režiju na Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost u Budimpešti; diplomira 1950, a već od 1951. na istoj školi i predaje (došavši s vremenom i do ranga profesora). Više je godina asistent, a potom i suredatelj sa Z. Várkonyijem. Kao redatelj igr. filma debitira zapravo dvaput. Naime, njegov prvi film Pioniri (Uttörők, 1949) nikad nije javno prikazan i smatra se nedovršenim. Nakon više kratkometr. ostvarenja, na cjelovečernjem filmu ponovo se okušava 1954. komedijom Liliomfi, postigavši velik uspjeh u publike, dok kritika ističe autorov osjećaj za komično. M. se nije opredijelio samo za jedan žanr, uspijevajući ostvariti sugestivnu atmosferu u najrazličitijim vrstama filmova. Psihol. drama sa zločinom Kuća pod stijenama (Ház a sziklák alatt, 1958) donosi mu I nagradu na festivalu u San Franciscu, a uspjeh postiže i primjereno patetičnom evokacijom Sovjetske Republike Madžarske — filmom 39. brigada (A 39-es dandár, 1959). Poč. 60-ih godina kratkotrajno dolazi pod utjecaj tada modernog filma, no bez većeg rezultata (npr. Opsjednuti — Megszállotak, 1961, i Izgubljeni raj Elveszett paradicsom, 1962). Svjetski ugled stječe tek u zreloj dobi filmom Ljubav (Szerelem, 1970) prema scenariju pisca T. Déryja, nagrađenim na festivalima u Cannesu i Chicagu; ta lirikom prožeta intimna epizoda iz razdoblja kulta ličnosti dojmljivo je oslikala prilike i raspoloženja u vrijeme polit. progonâ. Reputaciju utvrđuje idućim filmovima Igra mačaka (Macskajáték, 1974), Noć čednosti u javnoj kući (Egy erkölcsös éjszaka, 1977) i Zagrljeni pogledi (Egymásra nézve, 1982), u kojima je glumcima pružio priliku da se iskažu, dok je režijski osobito pomno naglasio atmosferu i slojevitost odnosâ među likovima. Do 1988. režirao je oko 25 filmova; radio je i u inozemstvu. Za televiziju je realizirao desetak tv-drama i više dr. emisija. Dobitnik je drž. Nagradâ Béla Balázs i Lajos Kossuth.

Ostali važniji filmovi: Dvorana br. 9 (9-es kórtorem, 1955); Priča o 12 pogodaka (Mese a 12 találatról, 1956); Dozvoljeno gaziti travu (Fűre lépni szabad, 1960); Pretposljednji (Az utolsó előtti ember, 1963); Što ti je žena radila od 3 do 5? (Mit csinált feleséged 3-tól 5-ig?, 1964); Pred Bogom i ljudima (Isten és ember előtt, 1968); Lovci (Die Jäger, 1983, u SR Njemačkoj); Zaljubljena Lily (Játszani kell, 1985, koprodukcija sa SAD); Posljednji rukopis (Az utolsó kézirat, 1987).

LIT.: L. Bernáth/J. Simandi (urednici), Károly Makk, Budapest 1977; V. Zalán, Károly Makk, Budapest 1978.