MADARAS, József

MADARAS, József, madž. filmski, kazališni i tv-glumac (Rigmány, 12. VIII 1937). Isprva vrtlar, potom metalski radnik. Nakon kraćeg tečaja glume karijeru otpočinje 1958. u kazalištu u Győru. Od 1963. djeluje u budimpeštanskim kazalištima, a neko je vrijeme i član ansambla za sinkronizaciju stranih filmova. Na filmu još od 1957. kao statist, dok prvu veću ulogu glumi u Peštanskim krovovima (1961) A. Kovácsa. Do 1987. nastupio je u više od 40 filmova te u mnogim tv-dramama i serijama, a karakterističan izgled izbočenih ličnih kostiju donosio mu je najčešće uloge provincijskih funkcionara, radnika i negativaca. Omiljeni je glumac M. Jancsóa, a osobito se ističe njegova uloga nestrpljivoga »crvenog« zapovjednika grada u filmu Zvijezde i vojnici (1967), kojom stječe i međunar. ugled. Potvrđuje ga i kao mladi Attila u Jancsóvu tal. filmu Tehnika i obred (1971), satiričkom ulogom direktora škole u Paukovoj igri (1976) J. Rózse (nagrađen na festivalu u Locarnu), te posebno kao novi upravitelj ergele u kojoj rade oficiri bivše kraljevske vojske u Kovácsevoj Ergeli (1978). Dobitnik je drž. Nagrade Béla Balázs, kaz. Nagrade Mari Jászai te mnogih dr. nagrada i priznanja.

Ostale važnije uloge: Zvona su otišla u Rim (M. Jancsó, 1958); Zemlja anđela (Gy. Révész, 1962); Tako sam došao (M. Jancsó, 1964); Golaći (M. Jancsó, 1965); Hladni dani (A. Kovács, 1966); Otac (I. Szabó, l966); Muk i krik (M. Jancsó, 1968); Svježi vjetrovi (M. Jancsó, 1969); Odbačeni kamen (S. Sára, 1969); Lav spreman na skok (Gy. Révész, 1969); Jugo (M. Jancsó, 1969); Jaganjac božji (M. Jancsó 1970); Jedna luda noć (F. Kardos, 1970); Obzor (P. Gábor, 1971); Crveni psalam (J. Jancsó, 1972); Romantika (Z. Kézdi-Kovács, 1972); Vezanih očiju (A. Kovács, 1974); Elektra, ljubavi moja (M. Jancsó, 1974); Epidemija (P. Gábor, 1975); Siroče (L. Ranódy, 1975); 80 husara (S. Sára, 1977); Budimpeštanske priče (I. Szabó, 1977); Madžarska rapsodija (M. Jancsó, 1979); Srce tiranina ili Boccaccio u Madžarskoj (M. Jancso, 1981).