LZMK

Filmska enciklopedija

MACKEBEN, Theo Filmska traka traži dalje ...

MACKEBEN, Theo, njem. skladatelj (Preussisch-Stargard, danas Starogard Gdański, Poljska, 5. I 1897 — Berlin, 10. I 1953). Studirao na konzervatoriju u Kölnu te u Varšavi. Karijeru otpočinje oko 1920. kao koncertni pijanist, a zatim je angažiran u Berlinu kao kaz. dirigent (Volksbühne, Metropol-Theater i dr.). Skladao je 2 opere, oratorij, scensku glazbu, orkestralna djela i popijevke, no najveće je uspjehe postigao operetama i zab. glazbom. Od 1930. posvetio se i film. muzici, napisavši do 1952. oko 50 partitura kao najplodniji njem. filmski kompozitor. Surađivao je s vrhunskim redateljima G. W. Pabstom (obradba glazbe K. Weilla za ekranizaciju Brechtove Prosjačke opere, 1931), M. Ophülsom i dr., a mnoge njegove film. melodije postale su i međunar. šlageri (npr. naslovna pjesma iz filma Bel Ami, 1939, W. Forsta). Za njegovu film. muziku karakterističan je simfonijski stil u koji upliće elemente jazza. Smatrao je da »glazba u filmu mora biti element akcije.« Od originalnih partitura osobito se ističe ona za Ljubakanje (1932) M. Ophülsa. Skladao je i za nacističke propagandne filmove (npr. redatelja C. Froelicha i H. Steinhoffa).

Ostali važniji filmovi: Petorica iz jazz-orkestra (E. Engel, 1932); Prodana nevjesta (M. Ophüls, 1932); Praški student (A. Robison, 1935); Pygmalion (E. Engel, 1935); Intermezzo (J. von Baky, 1936); Ples na vulkanu (H. Steinhoff, 1938); Domovina (C. Froelich, 1938); Bio je to divan bal (C. Froelich, 1939); Ja sam Sebastian Otto (W. Forst, 1939); Kraljičino srce (C. Froelich, 1940); Ohm Krüger (H. Steinhoff, 1941); Grešnica (W. Forst, 1951).

Ni. Š.


Citiranje:
MACKEBEN, Theo. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 2.6.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=3192>.

kratice i simboli