LINGEN, Theo

LINGEN, Theo (pr. ime Franz Theobald Schmitz), njem. filmski i kazališni glumac i redatelj (Hannover, 10. VI 1903 — Beč, 10. XI 1978). Isprva scenski radnik, potom uči glumu u školi hannoverskog kazališta. Bio je član kaz. kuća u Münsteru, Frankfurtu, Berlinu i dr.; nakon II svj. rata dugogodišnji je popularni karakterni glumac (i redatelj) bečkog Burgtheatera. Na filmu nastupa već u nij. razdoblju, odigravši do 70-ih godina više od 100 film. uloga. Najzapaženije je ostvario u M (1931) i Testamentu doktora Mabusea (1933) F. Langa, Tigru od Ešnapura (1937) i Indijskom nadgrobnom spomeniku (1938) R. Eichberga te Balu u Operi (1939) G. von Bolvaryja. Već zarana okrenut komediji, postao je — uz austr. glumca → H. Mosera (s kojim je često nastupao u paru) — najpopularniji film. komičar njem. govornog područja. Jugosl. publici poznat je po ulozi direktora škole u seriji zapadnonjem. filmova o đačkim nepodopštinama s kraja 60-ih godina. Prije II svj. rata i nakon njega režirao je mnoge filmove, uglavnom komedije (u kojima je uvijek i glumio); ističu se Gospođa Luna (Frau Luna, 1942), Johann (1943), Philine (1945), Amo-tamo (Hin und her, 1948) i Gostioničarka iz »Zlatne krune« (Die Wirtin zur goldenen Krone, 1955).

Njegova kći Ursula Lingen je film., kaz. i tv-glumica.

Ostale važnije uloge: Rat valcera (L. Berger, 1933); Volim sve žene (K. Lamač, 1935); Bečka krv (W. Forst, 1942); Sedam godina peha (E. Marischka, 1942); Sedam godina sreće (E. Marischka, 1943); Theodor na golu (E. W. Emo, 1950); Stidi se, Brigitte (E. W. Emo, 1952); Bagdadska kradljivica (K. Lamač, 1952); Jedno srce i duša (M. Nosseck, 1956).