LIBANON

LIBANON. Prvi film na području današnjeg Libanona režira 1930/31. Talijan Jordano Pidutti. Nakon stjecanja nezavisnosti 1943, prve autentično libanonske filmove snima Ali al-Arissou 40-ih godina. Najuspjelije razdoblje libanonske kinematografije bilo je 60-ih godina, kada se osobito ističe redatelj Georges Nâsir (»Prema nepoznatom«, 1958), kao i Georges Qâ'af Ahmed al-Tûkhi, Gary Garabédian, Michel Harûn i Wahid Schmayyit. U zemlji postoji 6 proizvodnih kuća, a prosječna godišnja produkcija iznosi oko 20 filmova (uglavnom po uzoru na egip. komercijalne filmove /uspješne muz. filmove snima Muhammad Salman/). Solidna teh. opremljenost omogućuje tim tvrtkama da pružaju usluge film. radnicima iz Iraka, Jordana, Sirije i dr. arapskih zemalja (u Libanonu snimaju i poznati Egipćani Youssef Shahine i Atif Sâlim). Do građanskog rata 1975/76. u zemlji postoji oko 160 kino-dvorana, u kojima se prikazuju uglavnom egip., am. i zapadno-evr. filmovi. Za rata većina tih kina bila je uništena, a produkcija igr. filmova gotovo je potpuno prestala. Ipak, snimali su se dokumentarci; ističu se ostvarenja Michela Khaleifija, Burhana Alawija i Maruna Baghdadija te redateljicâ Jocelyne Saab i Heiny Srour. — Libanonska kinematografija potpuno je u privatnom vlasništvu; država je intervenirala samo triput: osnivanjem Nacionalnog kino-centra (1964) i Međuarapskog centra za film i televiziju (1965) te izgradnjom modernijih studija (1967).