LEPETIĆ, Zvonimir-Zvonko

LEPETIĆ, Zvonimir-Zvonko, film., kaz. i tv- glumac (Ivangrad, 17. XI 1928). Završivši gimnaziju u Sarajevu, kraće je vrijeme asistent redatelja u Bosna filmu a potom kaz. glumac, među ostalim i u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Prvu veću film. ulogu dobiva razmjerno kasno — u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja (1973) K. Papića, gdje ponavlja uspjeh iz istoimene kaz. predstave zagrebačkog Teatra &td. Debeljuškast, izraza u kojem se izmjenjuju dobroćudnost, lukavost, a po potrebi i nesmiljenost, najčešće tumači ljude »iz naroda« — od poštenjačina koji pučkom prepredenošću zastupaju redateljeva opredjeljenja (npr. Visoki napon, 1981, i Veliki transport, 1983, V. Bulajića), preko kolebljivaca koji zbog prihvaćanja »pravilâ igre« surovih sredina na kraju gube život (npr. Ludi dani, 1977, N. Babića /Srebrna arena za gl. mušku ulogu na festivalu u Puli/ i O pokojniku sve najlepše, 1984, P. Antonijevića), pa sve do fašistoidnih nasilnika (npr. Okupacija u 26 slika, 1978, L. Zafranovića i Balkanski špijun, 1984, B. Nikolića i D. Kovačevića); jedan je od vodećih karakternih glumaca jugosl. filma. Često s uspjehom nastupa i na televiziji (tridesetak tv-drama, filmova i serija).

Ostale važnije uloge: Deps (A. Vrdoljak, 1974); Hitler iz našeg sokaka (V. Tadej, 1975); Mećava (A. Vrdoljak, 1977); Akcija Stadion (D. Vukotić, 1977); Letači velikog neba (M. Arhanić, 1977); Bravo maestro (R. Grlić, 1978); Povratak (A. Vrdoljak, 1979); Daj što daš (B. Žižić, 1979); Vrijeme, vode (B. Gapo, 1980); Gosti iz galaksije (D. Vukotić, 1981); Zločin u školi (B. Ivanda, 1982); Miris dunja (M. Idrizović, 1982); Medeni mjesec (N. Babić, 1983); Ljubavna pisma s predumišljajem (Z. Berković, 1985); Od petka do petka (A. Vrdoljak, 1985).