LENI, Paul

LENI, Paul, njemačko-am. redatelj i scenograf (Stuttgart, 8. VII 1885 — Hollywood, 2. IX 1929). Isprva slikar-avangardist, zatim scenograf u kaz. predstavama M. Reinhardta i dr. redatelja u Berlinu. Na filmu od 1914. kao scenograf, a od 1916. kao redatelj. Režirao je 2 vrlo istaknuta ekspresionistička filma: Pokrajnje stepenice (Hintertreppe, 1921), prema nekim izvorima zajedno sa L. Jessnerom, i Muzej voštanih figura (Das Wachsfigurenkabinett, 1924). Prvi, intimistički film o životu stanara u najamnoj kućerini, s elementima krim. melodrame, ostvaren je djelomice u ekspresionističkoj maniri, a djelomice u stilu → Kammerspielfilma; dekor djeluje nerealno, pogotovo »stepenice za poslugu« koje izgledaju prijeteće, u skladu s »opsesijom stubišta« u njem. filmovima tog razdoblja, za razliku od gl. ulaza urešenog malograđanskom ornamentikom kao simbolom »zdravih«, dobrostojećih stanara. Drugo djelo, sačinjeno od okvirne i 3 samostalne priče, studija o tiraniji u kojoj E. Jannings glumi Haruna al-Rašida, C. Veidt Ivana Groznog, a W. Krauss Jacka Trbosjeka (najuspjelija epizoda, sa sugestivno dočaranim ugođajem more), izraziti je predstavnik tzv. dekorativnog ekspresionizma s nepreglednim hodnicima i zavojitim stepenicama, ali (zbog ugođaja) i tzv. demonskog ekspresionizma. Sve do 1927, kada odlazi u Hollywood, kao scenograf surađuje u mnogim filmovima tog razdoblja. U Hollywoodu režira 4 zapažena thrillera s elementima horrora: Mačka i kanarinac (The Cat and the Canary, 1927), Kineski papagaj (The Chinese Parrot, 1927), Čovjek koji se smije (The Man Who Laughs, 1928) i Posljednja opomena (The Last Warning, 1929). Prvospomenuti, ispunjen ugođajem straha, tjeskobe i crnohumornom tajanstvenošću, postao je prototip am. filmova strave 30-ih godina. Umire iznenada od otrovanja krvi.